US NY TIMES 29. XI. NJEMAČKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 29. XI. 1998. Njemačka u potrazi za 'normalnošću' "Njemačka je cjelovita i slobodna. Savezničke i ruske snage već su odavno napustile Berlin. Sljedeće godine, s ulaskom Poljske u NATO, zemlja će prvi put u svojoj modernoj povijesti biti okružena saveznicama, a njemački će se parlament vratiti u Reichstag. Krug je dovršen, reklo bi se, poglavlje dovršeno, 53 godine nakon pada Hitlerova Reicha", piše Roger Cohen. "Pa ipak, Njemačka je u zoru vladavine kancelara Schroedera sve, samo ne mirna. Posljednjih su tjedana vodeći pisci, istaknuti Židovi i drugi uvučeni u gorljivu raspravu o krivnji koju bi (ako uopće) mladi Nijemci trebali osjećati zbog zločina svojih predaka. Njemačka je i prije pokretala takva pitanja, no ovaj put rasprava je izvanredna zbog svoga opsega, otvorenosti i jetkosti. Iza nje leži sve veće ogorčenje zbog onoga što neki drže iskorištavanjem holokausta. Također upada u oči žeđ za normalnošću u društvu koje se opetovano pokušava suočiti s Auschwitzom i brine se zbog slobode govora u ovoj razvijenoj demokraciji. 'Možda je, dugoročno, dobro da je rasprava započela, bez obzira kako bolna bila', izjavio je profesor povijesti na kolumbijskom sveučilištu, Fritz Stern. 'Jer u Njemačkoj je ispod površine uvijek bila prisutna želja da se bude normalan, želja da se ne bude neprestano podsjećan.'" Cohen napominje da je prijepor počeo govorom pisca Martina Walsera prilikom prihvaćanja književne nagrade. "(...) Reakcije su bile burne jer izazov nije dolazio od desnog krila već od čovjeka s intelektualnog i moralnog centra. (...) Sve od 1945., Njemačka je bila zemlja u kojoj je izražavanje nacionalnog ili čak izrazito domoljubnog raspoloženja bilo sumnjivo, a sloboda izražavanja nije se odnosila na ispitivanje 'iskorištavanja' holokausta. Možda Njemačka sad samo uklanja posljednje tabue naslijeđene od Hitlera te prolazi kroz posljednje stadije svojeg suočavanja s Hitlerovim Reichom. (...) Upravo u trenutku kad se želja da se ide dalje očito iskristalizirala, holokaust je postao prisutniji nego ikad - u filmu 'Schindlerova lista', u potražnjama protiv švicarskih banaka te kao redoviti sastojak politike New Yorka. Čini se da se u središtu ove buke nalazi sve raširenije njemačko uvjerenje da je američka popularna kultura pretvorila holokaust u jedini događaj Drugog svjetskog rata te sve snažnija želja Nijemaca da ostave iza sebe jedno strašno stoljeće. Walser je oprezno izbjegao reći tko iskorištava holokaust. No braneći ga, Klaus von Dohnanyi, bivši gradonačelnik Hamburga i čovjek čijeg su oca ubili nacisti, bio je jasan. On je izdvojio američkog senatora Alfonsea D'Amata, newyorškog republikanca koji je pomogao prisiliti Švicarce da se nagode sa Židovima, kao primjer 'političke instrumentalizacije' holokausta. On se požalio na 'industriju holokausta' te ustvrdio da današnje posjete koncentracijskim logorima pokreće obična znatiželja. 'Sjećanje ne smije postati udobna rutina', izjavio je on. 'To je opasnost na koju je Walser upozorio.' (...) Dohnyany je izjavio da bi se Walserov govor trebao promatrati kao 'pritužba osobno nevinog Nijemca, koji se osjeća uhvaćenim u sramotu zločina prethodnih naraštaja koje on nije počinio, no za koje se svejedno mora osjećati odgovornim. Bila je to razumljiva, čak i nužna pritužba savjesnog nežidovskog Nijemca zbog teške sudbine takvog Nijemca.'(...)"