A 28/29. XI.PRESSE:MEKA I TVRDA POL

AUSTRIJA DIE PRESSE 28/29. XI. 1998. Milošević čisti: slijedi li mekša ili tvrđa politika? "Prvo su zabranjeni neki neovisni mediji dok su ostali disciplinirani kako nisu bili u proteklih deset godina. Potom je otpušten šef obavještajne službe, potpredsjednik vladajuće Socijalističke stranke i na kraju načelnik glavnog stožera oružanih snaga. Takav razvoj događaja izazvao je živu aktivnost u političkim krugovima u Beogradu, koji globalno vode u disciplini inteligentne spekulacije. Priprema li predsjednik Slobodan Milošević ustupke na Kosovu? Ili baš suprotno? Hoće li Milošević odgovornost za čišćenja pripisati Šešeljevim radikalma, svojim koalicijskim partnerima, kako bi ih se riješio i na njihovo mjesto instalirao Draškovićev 'SPO'? Ili će sada krenuti u otvorenu diktaturu? Od zime 1996. i višetjednih prosvjeda desetaka tisuća ljudi protiv krivotvorenja općinskih izbora, u beogradskom političkom establishmentu postoji tvrda i meka linija. Meka linija, koja je u ono vrijeme izborila priznanje rezultata općinskih izbora, danas je žrtva vala čišćenja. Naime, za vrijeme prosvjeda, i šef obavještajne službe Jovica Stanišić i načelnik glavnog stožera Momčilo Perišić savjetovali su popuštanje. No, u pitanju Kosova Stanišić i Perišić nisu uspjeli nametnuti svoje stajalište. Stanišić je prije više od godinu dana želio progoniti OVK dok je ta organizacija još djelovala na čisto terorističkoj razini, priželjkujući podjelu Albanaca. No, Milošević je aktivirao miliciju, koja sluša samo njegove zapovijedi. Snažan milicijski teror nad albanskim 'gnijezdima otpora' samo je potpirio izbijanje krize na Kosovu. Vojska pod Perišićevim vodstvom željela je biti angažirana samo radi zaštite granice prema Albaniji, a ne i radi razbijanja Albanaca. Brutalna strategija milicije kritizirana je i u Socijalističkoj stranci. U ulozi političkog odvjetnika policije posebno se pak isticala ljevica pod vodstvom Miloševićeve supruge Mirjane Marković. Meku politiku prema Kosovu zagovaraju u prvom redu nacionalisti dok multietnički orijentirani ili nacionalno indiferentni ljevičari žele na Kosovu pokazati oštrinu. Među 'nacionalnim' političarima, u koje valja ubrojiti i većinu oporbe, prevladava spoznaja da Kosovo nije moguće zadržati samo silom. U Srpskoj akademiji znanosti, brain-trustu srpskog nacionalizma, već se godinama raspravlja o scenarijima razvoja i planovima podjele. Uži krug oko Miloševića više je zainteresiran za vlast nego za integritet države. Već 1994. u programatskom govoru u Vranju, Milošević je skicirao koncept hegemonije za malu ali jaku Srbiju: Srbi su 'odgovorni za male narode na Balkanu', kazao je tada Milošević. Beogradski analitičari tvrde da je Milošević svoje načelo vladanja preuzeo od Tita. Ono se sastoji od dva pravila: ustupci prema van moraju uvijek biti popraćeni jačim tlačenjem unutra; nakon što je potkresano jedno krilo, drugo dolazi na red najkasije za dvije godine. Milošević vjerojatno nema planove ni strategije već samo koristi povoljnu priliku za ponovno otvaranje svih opcija, drže neki. Po njegovoj logici moći, generale koji pokažu određeni politički profil treba u pravilu smjenjivati, a slično vrijedi i za šefove obavještajnih službi i visoke stranačke dužnosnike. No, svi se u Beogradu slažu da se Milošević zasigurno ne suočava ni sa kakvom aktualnom prijetnjom", prenosi Norbert Mappes-Niediek.