US WASH. TIMES 25. XI. NATO I NJEMAČKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 25. XI. 1998. Crveno-zeleni recept za kaos u NATO-u "Novu njemačku crveno-zelenu vladu pod vodstvom kancelara Schroedera ne treba optuživati da pati od dosljednosti, te bolesti sitnih umova. Koliko će, pitamo se, vremena proći prije nego što se Nijemci (ljudi koji vole sigurnost, predvidljivost, pivo i kobasice) umore od svojih novih vragolana na vrhu? Činjenica je da Schroeder i prijatelji uvijek uspijevaju raširiti zaprepaštenje, da ne kažemo uzbunu, među svojim NATO saveznicima, i to nagovještajem da su spremni odbaciti dugotrajnu nuklearnu politiku NATO-a", piše Helle Bering. "Od završetka Drugoga svjetskog rata, odvraćanje predstavlja srž savezničke nuklearne politike. To znači da je NATO zadržao pravo da prvi udari najstrašnijim oružjem, u slučaju napada na zapadnu Europu. Danas ta strategija i dalje djelotvorno odvraća velike i male nuklearne države, da ne zaboravimo napad kemijskim i biološkim oružjem koji, očito, postaje sve veća prijetnja. S obzirom na približavanje pedesete obljetnice NATO-a, prvi krug proširenja toga saveza koji je na putu, a drugi krug na razmatranju i razvoj rasprave o savezničkoj strategiji za 21. stoljeće, Njemačka nije mogla izabrati gore vrijeme za ovo iznenađenje. Sva ta pitanja razmatrat će se na sastanku ministara NATO-a u Bruxellesu u drugom tjednu prosinca, u pripremi za veliki godišnji sastanak na vrhu koji će se u travnju održati u Washingtonu. Između Europljana i Amerikanaca već sada ima previše napetosti. (...) Na žalost, taj udarac u području nuklearne strategije sigurno će potaknuti kritičare koji Europljane drže partnerima nedostojnima povjerenja, nespremnima da podnesu svoj dio tereta, posebno s obzirom na novo europsko jato socijalističkih vlada. Unatoč činjenici da su se njemački socijaldemokrati natjecali na vanjskopolitičkoj platformi koja je pažljivo preslikavala Kohlovu, ubrzo su se ponovno pokazali korijeni nove vlade. Toliko o razmetanju obećanjima o 'kontinuitetu' socijaldemokrata. Pokazalo se da je njihova meta, ni manje ni više, nuklearni kišobran koji je tijekom cijele druge polovice dvadesetog stoljeća štitio Zapad i svjetsku stabilnost. Prema pisanju 'New York Timesa', dogovor između socijaldemokrata i Zelenih u listopadu uključivao je politiku odbacivanja prvog udara kad je riječ o uporabi nuklearnog oružja. Nadalje, prije dva tjedna sam je Schroeder kod glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane pokrenuo to pitanje, a ovoga se tjedna zeleni ministar vanjskih poslova Joschka Fischer vratio toj temi u intervjuu s ljevičarskim listom 'Der Spiegel'. Drugim riječima, takvo je stajalište vjerodostojno. Međutim, razgovarajući jučer u rezidenciji njemačkog veleposlanika s njemačkim ministrom obrane Rudolfom Scharpingom o nuklearnim prijedlozima njegove vlade, primijetio sam njegovo oklijevanje. Scharping je izgledao poput čovjeka koji je jako umoran od razuvjeravanja Amerikanaca u vezi s ludim izjavama svojih kolega i istaknuo je da 'nove strategije nema'. 'Dugoročno, želimo da se svijet riješi nuklearnog oružja, ali to žele i mnogi drugi. Želimo ratifikaciju sporazuma START II. Što se tiče strategije prema NATO-u, Njemačka je danas okružena prijateljima i saveznicima, što je za nas nova situacija. No, kad govorimo o savezničkoj strategiji, to mora biti odluka donijeta konsenzusom. Ključni element savezničke nuklearne strategije i dalje mora biti odvraćanje.' Recimo samo da što se tiče Amerikanaca, Britanaca i Francuza, jasno da nema konsenzusa o mijenjanju nuklearne strategije NATO-a, posebno u vrijeme kad su Rusi izjavili da će se u budućnosti jače oslanjati na nuklearna oružja zato što su im konvencionalne oružane snage u krizi. Neka vrst odvraćanja bila bi mogućnost da NATO dopusti samo osvetničke napade. I to bi se trebalo javno reći! Kao što su to Britanci svojom uobičajenom jezgrovitošću izrazili, bio bi to zaista 'udarac iz groba'. Pa, onda, imaju li njemački ministri obrane i vanjskih poslova isto gledište o savezničkoj nuklearnoj strategiji? Scharping je šarmantno rekao: 'Nadam se.' A to baš ne razuvjerava. Scharping će se u Njemačku vratiti ušiju punih washingtonskih prosvjeda. Nadajmo se da će svojim njemačkim kolegama uspješno prenijeti poruku da si uopće ne pomažu. Sada, kad je njihova politika još u, recimo, stadiju stvaranja, možda će biti zapanjeni ovdašnjom reakcijom. Sve to postavlja pitanje koliko će Nijemci biti pouzdani partneri u godinama koje su pred nama. U proteklih 17 godina svi smo se navikli na razuvjeravajuću ruku kancelara Kohla na kormilu njemačkoga državnog broda. Bila je to solidna saveznica kakvu je američka vlada mogla samo poželjeti u Europi. (...) Istina je da se NATO danas suočava s potpuno različitim nizom izazova nego u vrijeme hladnoga rata, kad je obuzdavanje sovjetskih ambicija bilo njegov glavni zadatak. Međutim, to uopće ne znači da je glavni zadatak toga saveza umanjen ili da se može zanemariti. Zajednička obrana svih njegovih članica ne smije biti gurnuta u stranu, dok moderni novi pojmovi poput 'sveobuhvatne sigurnosti' (što može značiti gotovo sve, od borbe protiv terorizma do borbe protiv gladi) dolaze na njezino mjesto. A zajednička obrana ostaje blisko povezana sa savezničkim nuklearnim snagama. Scharpingu u prilog ide činjenica da on to shvaća. Nadajmo se da je tako i s ostatkom njemačke vlade."