US NY TIMES 23. XI. NOVINARSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 23. XI. 1998. Vijesti u budućem vremenu "Unatoč svim pritužbama na tabloidizaciju američkih vijesti, možda je još štetniji određen suptilniji pomak u praćenju vijesti. Riječ je o tome da priče sve češće ne govore o prošlosti, već izvješćuju o budućnosti", piše Bruce Feiler. "Naraštaji Amerikanaca navikli su se uključivati televizijske aparate u vrijeme večere da bi vidjeli što se u svijetu tog dana dogodilo - u Washingtonu, u Wall Streetu, u inozemstvu. Danas, kad nam sveprisutne vijesti dolaze preko interneta i dvadesetčetirisatnih kabelskih kanala, Amerikanci slušaju priče o tome što će se dogoditi sljedećega dana: što će Predsjednik učiniti sutra, koliko će Dow iznositi sutra, što će Sadam učiniti sutra. Zapravo, izvjestitelji su postali poput meteorologa: prognostičari. A budući da su prognoze često pogrešne, novi prognostičari sad trpe istu sudbinu kao i njihovi vremenski kolege: gube vjerodostojnost te povremeno postaju predmetom ismijavanja. Paradoksalno, to se događa u vrijeme kad prognoza vremena, uz pomoć znanosti i satelita, postaje sve pouzdanija. Budući da izvjestitelji nemaju takvih oruđa, osoba koja je najmanje vjerodostojna u današnjem trovlađu vijesti - vrijeme - šport jest ona koja izvješćuje o glavnom događaju. Izvjestitelji su dugo bili prognostičari jednog tipa vijesti: izbornih. (...) U posljednjim mjesecima, taj je trend postao gotovo nepodnošljiv. Najniže se palo prije dva mjeseca: tad su nam izvjestitelji rekli da će predsjednik Clinton, u svom snimljenom svjedočenju, izgledati bijesno. To nije bilo tako. No prognostičarsko novinarstvo nije ograničeno na politiku; njime obiluju i zabava i ekonomija. Intel više ne izvješćuje samo o zaradama, on izvješćuje da su zarade 'premašile' ili 'podbacile' očekivanja. Entertainment Weekly, vješti majstor igara očekivanja, izvješćuje ne samo o tome koji se filmovi počinju prikazivati već i što će se s njima dogoditi - što će kritičari reći, a blagajna pokazati. Kad Alanis Morissette u prvom danu proda 469.000 svojih nosača zvukova - više nego što je ikad uspjelo ijednom ženskom izvođaču - kaže se da prodaja nije 'dosegla rekordne brojke koje su mnogi predviđali.' I dok je eksplozija informativnih medija taj trend poduprla (jedan način da se bude ispred konkurencije jest izvješćivati o stvarima koje se još nisu dogodile), postoje i drugi krivci. Primjerice, novinari i urednici preplavljeni su izvješćima koja govore da Amerikanci žele više 'usluge' od medija. Predviđanja stvaraju iluziju takve usluge - upravo kao što vam vremenska prognoza kaže da li da ponesete kišobran, tržišna vam prognoza kaže da li da nazovete svog brokera. (...) Koliko ste puta čuli sljedeće: 'Kao što se očekivalo, Pentagon je danas objavio ...' ili: 'U iznenađujućem potezu, predsjednik Clinton je...' Tko je bio 'iznenađen'? Tko je 'očekivao'? Osim činjenice da prognostičke vijesti često griješe, ono što je štetno i izluđujuće u vezi s tim trendom jest da on u vijesti unosi mrenu superiornosti koja odvraća čitatelje i gledatelje. Zapravo, sveprisutni (i sveznajući) medijski insider postao je nepozvana i treća osoba u svakoj priči, koja govori 'Tko bi rekao...' ili, još gore, 'Rekli smo vam.' Kad naša obitelj ili prijatelji kažu nešto takvo, prvo ih poželimo udariti. Ako novinari misle da su 'tko', 'što', 'kad' i 'gdje' većine priča već poznati do njihova javljanja, tad je pravi način za osvajanje publike i njezina poštovanja manje špekulirati o budućnosti a više se usredotočiti na 'kako' i 'zašto' u sadašnjosti."