ZAGREB, 24. studenoga (Hina) - Iako su Hrvati prečesto odlazili u +tuđi svijet "trbuhom za kruhom", u nas je zabilježena duga povijest +pripremanja i štovanja "kruha našeg svagdašnjeg", tvrdi mr. +Krešimir Kovačević u ogledu
"Tradicionalni hrvatski pekarski +proizvodi", objavljenom u magazinu "Pliva".
ZAGREB, 24. studenoga (Hina) - Iako su Hrvati prečesto odlazili u
tuđi svijet "trbuhom za kruhom", u nas je zabilježena duga povijest
pripremanja i štovanja "kruha našeg svagdašnjeg", tvrdi mr.
Krešimir Kovačević u ogledu "Tradicionalni hrvatski pekarski
proizvodi", objavljenom u magazinu "Pliva". #L#
Osim pšeničnog bijelog kruha, kao tradicionalne hrvatske kruhove,
autor spominje još i pšenični polubijeli i raženi kruh, ječmeni,
zobeni, proseni, te krumpirov kruh. Duga je i tradicija pekarskog
zanata u hrvatskim krajevima, a davne 1878. godine započela je s
radom i prva hrvatska tvornica kvasca "Baruna Dumreichera tvornica
žeste i pjenice".
Međutim, kruh i pogača pekli su se u našim krajevima i prije 15.
stoljeća, otkada datiraju prvi povijesni zapisi. Iz edikta iz 1425.
godine može se doznati kako su se u Zagrebu pekli pereci
(perecelos), a 1560. godine i žemlje (semella).
U prvo se vrijeme kruh pripremao u većim masama od tri i pet
kilograma - za cijeli tjedan. Za neke bolje kruhove brašno se
prosijavalo i takav se kruh zvao "preksijanec". Smatra se kako je
preteča kruha bila lepinja koja se pripravljala uglavnom iz
pšeničnog brašna.
No, "klasičnom" su kruhu prethodile, podsjeća mr. Kovačević, i
pogače, mlinci, gibanice i peciva, kao što su žemička, carica ili
kajzerica, kifli, slanci, pereci, pletenice te kolačeki, božićni
kolačići, medenjaci i licitarska srca.
(Hina) ld ld