20. XI. RDW:NE NEOVISNOSTI KOSOVA

DEUTSCHE WELLE - RDW 20. XI. 1998. Teško, neriješeno stanje na Kosovu "Stanje na Kosovu i dalje je teško. Četiri tjedna nakon sklapanja sporazuma o Kosovu, koje je američki izaslanik Richard Holbrooke izmamio vodstvu u Beogradu prijetnjom o upotrebi vojne sile, kompromisno rješenje nije na pomolu. Čini se da kosovski Albanci nisu spremni konačno odustati od svog zahtjeva za neovisnošću dok Beograd nije ozbiljno spreman upustiti se u istinske mirovne razgovore. Osim toga, neprekidno izbijaju oružani izgredi. O završetku oružane sile nema spomena, iako su opsežne vojne akcije iz proteklih mjeseci obustavljene. Dvije tisuće promatrača OESS-a stupa na opasan teren. Oni bi trebali nadzirati provedbu sigurnosne rezolucije UN br. 1199, koja zahtijeva primirje, početak pregovora uz međunarodno posredovanje, a od Beograda traži smanjenje broja vojnika. Budući da je nasilje nastavljeno, ni u kom slučaju ne treba isključiti mogućnost akcije NATO-ove interventne postrojbe, koja bi radi zaštite promatrača trebala biti stacionirana u Makedoniji. Njemački Bundestag dao je u četvrtak 18. XI. zeleno svjetlo sudjelovanju njemačkih vojnika u zaštitnoj postrojbi NATO-a. Ta je odluka ispravna jer sigurnost promatrača mora biti zajamčena po svaku cijenu. Tko odbaci tu nužnu mjeru, riskira ugrožavanje ili čak zarobljavanje nenaoružanih promatrača, što se svojedobno dogodilo plavim kacigama UN u Bosni. No, može li OESS-ova misija uistinu pridonijeti stabilizaciji stanja na Kosovu? Promatrači nedvojbeno mogu paziti na sukobljene strane i time pridonijeti određenom smirivanju situacije. Nazočnost promatrača možda može spriječiti etničke progone ili vojnu eskalaciju sukoba, ali OESS-ovi će promatrači vjerojatno biti poprilično nemoćni prema provokacijama ili puškaranjima sukobljenih strana. Beogradu i radikalnim kosovskim Albancima i dalje nedostaje volja za kompromis. Promatrači OESS-a i NATO-ova zaštitna postrojba neće utjecati na njihova stajališta. Slanjem promatrača OESS-a NATO je izgubio svoje najjače sredstvo pritiska: naime, u slučaju ponovne eskalacije oružanih sukoba, izravna vojna intervencija zapadnog saveza gotovo neće biti moguća jer bi pouzdano ugrozila sigurnost osoblja OESS-a. To je dobro poznato ne samo vladama članica NATO-a već i jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću. Stoga valja strahovati da će se ovaj i dalje oslanjati na taktiku otezanja. Beogradova upozorenja Makedoniji da ni u kom slučaju ne odobri stacioniranje NATO-ove zaštitne postrojbe vrlo su jasan znak. Otpor jugoslavenskog vodstva istrazi haaškog suda UN, koja bi trebala razjasniti zločine počinjene na Kosovu, također ne svjedoči o spremnosti na suradnju s međunarodnom zajednicom. Žilavo, zasad jalovo natezanje oko pokretanja pregovora o političkom rješenju odgovara Beogradu. Autonomija za Kosovo i status ravnopravne republike u sastavu Jugoslavije jako su daleko od stvarnosti. Umjesto toga, Beograd iskorištava vojni predah na Kosovu za obračun s neovisnim medijima u Srbiji. Na taj su način ušutkani kritičari koji upozoravaju da političko rješenje valja tražiti i za Kosovo. No, na kartu vremena ne igra i dalje samo Beograd već u najmanju ruku i radikalne snage među kosovskim Albancima. Možda su pri tome određenu ulogu odigrala razmatranja da zimu treba iskoristiti za naoružavanje i preustrojavanje snaga radi novog vojnog pohoda u proljeće sljedeće godine. Nenaoružani promatrači OESS-a neće spriječiti gerilske aktivnosti naoružanih boraca OVK-a. Osim toga, mnogi kosovski Albanci nadaju se da prijelazno političko rješenje nije ništa drugo do privremenog koraka u smjeru neovisnosti. No, to je iluzija. Naime, sigurno je sljedeće: usprkos nedostatku koncepta u politici prema Kosovu, Zapad kategorički odbija neovisnost te albanske pokrajine", podsjeća Bernd Johann na kraju komentara. (RDW)