nj 7. XI. TAZ:pomoć produljuje rat?

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 7. XI. 1998. Promatrači OESS-a na izgubljenom položaju "Postavljanje 2000 međunarodnih promatrača na Kosovu već kaska za rokovnikom. Razlog nisu samo teškoće pri regrutiranju primjerenog osoblja već i okolnost da srpske vlasti imaju pravo izdavanja viza suradnicima OESS-ove misije. Uskraćivanje viza predstavnicama haaškog suda za ratne zločince naznačuje kamo vodi ta odredba. Sporazum između američkog posrednika Holbrookea i jugoslavenskog predsjednika Miloševića očito je ovih dana otvorio određena pitanja. Srpska strana može tim instrumentom ograničiti manevarski prostor međunarodne zajednice. Suradnici OESS-a u Beču očekuju otezanje i pri izdavanju viza za 200 suradnika njemačkog kontingenta. Nakon mukotrpnog NATO-ova gomilanja vojne opreme i prijetnje zračnim napadima na Srbiju, misija nadzora 'smanjila se sa slonovske na muha kategoriju' unatoč euforičnim izjavama glavnoga tajnika NATO-a Javiera Solane. Neki od budućih suradnika zabrinuti su u prvom redu zbog sigurnosnog stanja. Naime, promatrači OESS-a morat će obavljati svoj posao bez vojne zaštite. Konstrukcija o formiranju brze interventne postrojbe u Makedoniji ostavlja neka otvorena pitanja. Kako zaštititi malu skupinu suradnika OESS-a u nekom kosovskom selu u slučaju napada? Kako će funkcionirati komunikacija i logistika? Kakve su zapovjedničke strukture potrebne? Hoće li međunarodne postrojbe, sastavljene od nacionalnih kontingenata uopće nastupati jedinstveno ili će se međusobno blokirati? Na Kosovu neće biti nazočne ni međunarodne postrojbe. Činjenica da bi polovicu brzih interventnih postrojba trebali činiti francuski vojnici nije iznenadila samo makedonske i kosovske Albance. U tom kontekstu i vojni krugovi u Sarajevu tumače da izdaja NATO-ovih planova napada srpskoj strani, za koju je odgovoran prosrpski francuski bojnik Pierre Bunel, vjerojatno nije akcija pojedinca. Po njihovom je mišljenju nakon iskustava s ratom u Bosni sporna i sama intervencija u Jugoslaviji povodom napada na malu skupinu promatrača OESS-a. Čitava namjera o osnivanju misije OESS-a mogla bi pasti u vodu i iz drugih razloga. Iz informacija iz Prištine već se sada nazire da međunarodne humanitarne organizacije zapošljavaju ponajprije srpsko osoblje, a ne ono iz redova kosovskih Albanaca. Osim toga, te su organizacije prešutno obvezne dati dio humanitarne pomoći, namijenjene Kosovu, i srpskoj strani. I u tom se pogledu javlja paralela s Bosnom: 50 posto pošiljki humanitarne pomoći upućene Sarajevu predano je tadašnjem srpskom vođi Karadžiću. Pokazalo se da je posao s humanitarnom pomoći zapravo produljio rat. I na Kosovu bi međunarodne humanitarne organizacije nehotice mogle postati izvorom profita za ratne profitere. Bude li se i misija OESS-a oslanjala ponajprije na srpsko osoblje, uskoro će u očima Albanaca izgubiti nezavisnu poziciju. Izvori iz Prištine ističu da bi 'iščekivanje i nada' mogli prerasti u odbijanje, što bi pak utjecalo na sigurnosno stanje. Naime, nakon djelomičnog povlačenja srpskih postrojba iz pojedinih dijelova regije njihovo su mjesto zauzeli borci OVK. Kao i u prošlosti, njihova bi nazočnost mogla potaknuti srpsku stranu na provokacije i na potonje svaljivanje krivnje za napade na suradnike OESS-a na OVK. Takav razvoj događaja neće svojom grmljavinom bitno promijeniti ni česti nadzorni letovi", smatra Erich Rathfelder.