DELO-NAŠ PUT U KAPITALIZAM-21. XI.

SLOVENIJA DELO 21. XI. 1998. Naš put u kapitalizam "Izvješće povjerenstva Europske unije koje upozorava na veliki zaostatak Slovenije u prilagodbi pravnim i gospodarskim pravilima EU-a, sadrži i oštru kritiku zbog presporog provođenja sustavne reforme na području poreznog sustava posrednih davanja, jer smo važeći porez na promet morali zamijeniti porezom na dodanu vrijednost i trošarinama već 1. siječnja ove godine. Odnosi prije predviđene treće obrade zakonskog prijedloga, krajem studenoga, pokazuju da nove porezne oblike, unatoč pritisku EU-a, najvjerojatnije neće biti moguće uvesti niti do 1. srpnja iduće godine. Zajedno s nekim gospodarski manje razvijenim balkanskim državama, ostajemo jedna od rijetkih europskih država koja još nije uspjela reformirati sustav poreza na promet. Porez na dodanu vrijednost (PDV) među članicama EU-a dogovoreni je porezni oblik i uvjet za članstvo u toj gospodarskoj integraciji. Već u lipnju 1996. prijašnja je vlada poslala u državni zbor prijedlog zakona o PDV-u i zakona o trošarinama na prvo čitanje. Među glavnim razlozima za prihvaćanje novoga poreznog oblika na prvom je mjestu istaknuta obveza da sadašnji porezni sustav treba uskladiti s poreznim oblikom obveznim u EU. Zato je tadašnja vladajuća koalicija i predvidjela da novi porez počne vrijediti već od 1. siječnja 1998. Ipak, Slovenija ni devet mjeseci poslije prvotno predviđenog roka još nije uspjela prihvatiti osnovni tekst zakona o PDV-u i trošarinama. Predstavnici ministarstva financija koji pripremaju kostur novog poreznog sustava, najčešće su zastoj u prihvaćanju novog poreznog oblika pojašnjavali prijašnjim zapletima u uspostavi jedinstvene porezne službe i nesuglasjem unutar vladajuće koalicije glede pitanja koje javnofinancijske prihode nadomjestiti uvedbom novog poreza na potrošnju. Prvi prijedlog zakona s jedinstvenom stopom od 20 posto predviđao je da se s PDV-om i trošarinama poveća opseg proračunskih prihoda sa sadašnjih 13,4 posto na oko 16,5 posto brutto društvenog proizvoda (BDP). Zamisao prvotnog prijedloga zakona temeljila se na tome da će novi porezni sustav u cijelosti nadomjestiti proračunske prihode od sadašnjeg poreza na promet (13,4 posto BDP-a), otpadanje proračunskih prihoda od carina (1,1 posto BDP-a) i manji priljev proračunskih sredstava zbog ukidanja poreza na isplaćene plaće (1,2 posto BDP-a). Pri tomu su stratezi mirovinske reforme prije dvije godine planirali da će novi porez na potrošnju dati u državnu blagajnu još otprilike i postotak BDP-a koji je potreban za početno uvođenje drugoga stupa mirovinskog sustava. Ovog proljeća vlada je u državni zbor poslala preuređeni prijedlog zakona na drugu obradu, koji se od prvotne zamisli razlikovao ponajprije po predviđenom prinosu poreza; vladajuća koalicija je odlučila da jednostupanjski porezni sustav nadomjesti dvostupanjskim sustavom, s općom stopom od 19 posto i nižom od 8 posto. Time se smanjio i prvotno planirani opseg poreznih prihoda sa 16,5 posto BDP-a na samo 13,7 posto BDP-a. Novim dvostupanjskim poreznim sustavom vlada je pristala na politički kompromis da nadomjesti samo otpadanje prihoda od poreza na promet i djelomično od carina. U doba ljetne parlamentarne obrade drugoga prijedloga zakona, ministar financija Mitja Gaspari upozorio je zastupnike državnoga zbora da bi možebitno daljnje smanjivanje poreznog prinosa dovelo u pitanje samu odluku o zamjeni važećeg poreza na promet novim poreznim oblikom. Ministrovo upozorenje temeljilo se na pretpostavci da se proračunska potrošnja poslije 1991. godine financirala ponajprije na račun sve izdašnijeg poreza na promet; u razdoblju osamostaljenja od 1991. do 1997. udio prihoda od poreza na promet u ostvarenom BDP-u povećao se sa 9 na 13,4 posto. Zato bi uvođenje novog poreznog oblika imalo smisla samo ako reformirani porezni sustav donese državnoj blagajni barem toliko prihoda koliko donosi sadašnji porez na promet. Unatoč upozorenjima ministra financija, zastupnici vladajuće koalicije većinom glasova su u drugoj obradi prihvatili niz novih zakonskih dopuna koje su porezni prihod od PDV-a i trošarina smanjile na svega 13,1 posto BDP-a. Tako je od prvotno predviđene reformske zamisli iz 1996. godine o zajedničkom poreznom prihodu u visini od 16,5 posto ostao samo okrnjeni prijedlog za treću obradu, koji ne dostaje ni za pokriće poreznih prihoda u visini postojećeg poreza na promet (13,4 posto BDP-a). Postupno smanjivanje predviđenog opsega proračunskih prihoda od PDV-a i trošarina moglo bi ugroziti poglavito javnofinancijsku stabilnost u idućoj godini, koja se temelji na planiranom proračunskom manjku od 0,8 posto BDP-a. Osobito u slučaju ako reforma mirovinskog sustava, koja bi smanjila i izdatke državnog proračuna, ne bude obavljena pravodobno. Veliko vremensko zakašnjenje u reformiranju poreznog sustava i bitno manji porezni priohod od prvotno predviđenoga, nisu dva glavna nedostatka novog poreznog oblika. Treći, nedvojbeno najveći nedostatak, povezan je s pitanjem uspješnog provođenja zakona o PDV-u i trošarinama u praksi. U uvodnom dijelu prvog prijedloga zakona iz 1996., tadašnja je vlada zaključila da je PDV 'sa stajališta provedbe vrlo zahtjevan porezni oblik jer zahtijeva spremnost poreznih obveznika da prihvate taj porez, zajedno s zahtjevnijim administrativnim postupcima koji su povezani s provedbom tog poreza, a s druge je pak strane vrlo velik rizik da dođe do opadanja prihoda ako porezna administracija ne bude dobro pripremljena. Sa stajališta iskustava u drugim državama, predlagatelj ocjenjuje da je za stavljanje na snagu poreza na dodanu vrijednost potrebno razdoblje od barem 9 do 12 mjeseci. Veća racionalnost ubiranja poreza bit će zajamčena novom jedinstvenom organiziranošću porezne službe, poduprijete računalnim praćenjem i vođenjem poslovanja'. Navedeni dio teksta prijedloga zakona od prije dvije godine pokazuje da je sama vlada kao predlagatelj zakona uvidjela opasnost od velikog otpadanja proračunskih prihoda ako porezna adiministracija i porezni obveznici za prihvaćanje zakona neće imati na raspolaganju potrebno vremensko razdoblje od barem 9 do 12 mjeseci. U slučaju da zakon o PDV-u i trošarinama bude prihvaćen krajem studenoga, stupio bi na snagu 1. srpnja iduće godine (tako je predviđeno prijedlogom za treću obradu), porezna uprava i porezni obveznici imat će na raspolaganju samo sedam mjeseci za pripremu na novi porez. To je bitno manje vremena nego što je trebalo svim drugim državama koje su prije nas uvele PDV. Istodobno je ministarstvo financija prije nekog vremena objavilo vijest da treba ponoviti javni natječaj za ponudu računalske opreme. Prvotno je bilo predviđeno da se natječaj objavi već početkom godine i da se ponuđač odabere najkasnije do ožujka. Natječaj je stvarno bio objavljen tek u kolovozu, iako neuspješno, jer nije odabran odgovarajući ponuđač. Drugi bi natječaj trebalo obaviti do kraja studenog. Time će se za neodređeno vrijeme produljiti i rok za uvođenje računalskog sustava, koji je prvi uvjet za veću racionalnost pri ubiranja novog poreza. Veća uspješnost pri ubiranju novog poreza ovisi i o provedbi zahtjevnijih administrativnih postupaka koji su povezani s pripremom brojnih podzakonskih akata. Po prosudbama raznih poreznih stručnjaka, trebalo bi pripremiti najmanje 10 popratnih podzakonskih propisa. Do danas nije prihvaćen niti jedan od popratnih podzakonskih propisa. Dvojba o djelotvornoj provedbi novog poreznog oblika povezana je i s upozorenjima o mogućim financijskim poteškoćama i poteškoćama s likvidnošću u trenutku uvođenja sustava PDV. Upozorenja dolaze ponajprije iz gospodarstva. Radi se o tomu da je predlagatelj zakona u prijedlogu za treće čitanje unio novost koja produljuje rok do kojega mjerodavno porezno tijelo mora vratititi poreznom obvezniku višak uplaćenog poreza. Jedna od temeljnih osobina PDV-a je i u tomu da novi porez na potrošnju donosi oporezivanje svake faze proizvodnje i prodaje. Za razliku od sustava PDV, sadašnji porez na promet oporezuje potrošnju samo u zadnjoj fazi kod prodaje konačnom kupcu. Država će poreznom obvezniku vratiti razliku uplaćenog poreza u slučaju ako iznos porezne obveze bude manji od uplaćenog iznosa poreza. Prvotna zamisao djelovanja sustava PDV-a iz 1996. godine predviđala je da će država izvoznicima vratiti razliku plaćenoga poreza već u za 8 dana, a ostalima najkasnije za 30 dana. Time bi se skratilo i razdoblje u kojem bi gospodarstvo kreditiralo državni proračun. Tako bi se ublažile ponajprije teškoće s likvidnošću u gospodarstvu koje će izazvati kreditiranje državne blagajne. U prijedlogu zakona za treće čitanje predlagatelj zakona produljio je rok vraćanja PDV-a za izvoznike sa 8 na 30 dana, a za ostali dio gospodarstva sa 30 na 60 dana. Ujedno je predvidio i novo prijelazno razdoblje glede vraćanja poreza do 30. lipnja 2000. godine, kada se rok vraćanja produljuje na 90 dana. Tako će sredinom 2000. godine porezni obveznici kreditirati državni proračun u bitno većoj mjeri nego što je bilo zamišljeno prije dvije godine. Protivnici takvog prijedloga upozoravaju prije svega na loša iskustva pri uvođenju PDV-a u Hrvatskoj i na velike teškoće s likvidnošću koje su nastale u hrvatskom gospodarstvu. Hrvatska država od početka godine, kad je uvela PDV, stalno ima znatan višak državnog proračuna. Istodobno se njihovo gospodarstvo guši u velikim platno-likvidnosnim teškoćama; s obzirom na to da je za gospodarstvo plaćanje poreza prioritet, poduzeća su se zbog velike platne nediscipline počela zaduživati kod banaka, što je za posljedicu imalo povećanje kamatnih stopa. Ni u Sloveniji nisu zanemarive trenutne teškoće s likvidnopšću, u usporedbi s razvijenim zapadnim državama imamo još uvijek i visoke kamatne stope. U zadnjem rujanskom broju 'Gospodarskih gibanja' koja izdaje Ekonomski institut pravnog fakulteta, piše da je kolovoza ove godine nelikvidnost ugrozila 60.387 radnih mjesta. To je doduše manje nego u istom razdoblju lani, no poteškoće s likvidnošću ipak upozoravaju da se propadanje industrijskih poduzeća opet nastavlja. Svako veće zaoštravanje problema likvidnosti opet bi ubrzalo proces propadanja poduzeća i posljedično porast nezaposlenosti. Uz brojne nagomilane probleme koji prate uvođenje sustava PDV-a i trošarina, treba naglasiti i strah od ponovnog trajnijeg porasta cijena, što bi osobito prvih mjeseci poslije uvođenja poreza izazvali veći porezi i više cijene. U pojašnjenju prvog prijedloga zakona prije dvije godine, vlada je predočila analizu o inflacijskim posljedicama uvođenja poreza u 35 gospodarstava svijeta, koja je napravljena u okviru Međunarodnog monetarnog fonda. Zaključci istraživanja puočni su i za Sloveniju, jer je uvođenje PDV-a izazvalo inflaciju u gospodarstvima gdje u času uvođenja poreza nije uspjelo zaustavljanje povećanja plaća, drugih prihoda stanovništva, javne potrošnje, indeksacije kamata i smanjivanja vrijednosti domaće valute. Ovogodišnja poticajna postignuća u postupnom snižavanju inflacije pokazala su da je visoki rast cijena proteklih godina cijelo vrijeme bio potican i prekomjernim realnim rastom raznovrsnih prihoda stanovništva, koji su prilično nadilazili postignuti gospodarski rast. Otuda i razlog što se vlada u pregovorima sa socijalnim partnerima zauzima da se tri mjeseca poslije početka uvođenja zakona ne usklađuje porast plaća i drugih prihoda stanovništva s porastom cijena. Tek poslije protijeka tromjesečnog razdoblja utvrdile bi se činjenične negativne socijalno-ekonomske posljedice uvedbe PDV-a. Novo oporezovanje potrošnje najviše će pogoditi socijalno slabiji sloj stanovništva s ispodprosječnim prihodima, bez nekretnina te obitelji s većim brojem djece, koje većinu svojeg dohotka troše na životno najnužnije proizvode i usluge. Novi oblik poreza izazvat će i povećanje poreza za najnužnije životne potrebe (hrana, odjeća, obuća itd.) i kroz više cijene sloju stanovništva s ispodprosječnim dohotkom odnijet će dio raspoloživog dohotka. Stoga vlada namjerava nepovoljne posljedice PDV-a na manje imućno stanovništvo s nižim dohocima, ublažiti izdašnijom socijalnom pomoći iz državnog proračuna (izmijenjeni sustav dječjih doplataka) i uvođenjem novih poreznih pogodnosti kod plaćanja poreza na prihod. No pri tomu predstavnici vlade još nisu pojasnili odakle će država uzeti potrebna proračunska sredstva za financiranje obećanih socijalnih davanja; po dosadašnjim procjenama vlade, trebat će zajamčiti barem oko 15 milijarda SIT dodatnih proračunskih sredstava. Na početku ove godine iz ministarstva financija došla je doduše novost da bi vlada potreban iznos mogla ubrati i na račun većeg oporezivanja slojeva stanovništva s nadprosječnim dohocima. Spomenuta je osobito mogućnost većeg oporezivanja luksuznih automobila s trošarinama (posebno davanje u fiksnom iznosu). Poslije obavljene koalicijske proračunske rasprave za 1999., druga je najveća koalicijska stranka SLS javno najavila i veće oporezivanje nepokretne imovine koja je u vlasništvu najimućnijih slojeva stanovništva. Ipak su sva obećanja predstavnika vlade i koalicije o većem oporezivanju imućnijih slojeva ostala samo na riječima. To je razumljivo jer se pri oporezivanju luksuznih dobara i nekretnina radi o klasičnom obliku preraspodjele društvenog bogatstva od bogatijih na siromašnije slojeve stanovništva i preuzimanju većeg poreznog tereta imućnijeg stanovništva s višim dohocima. A oni su ti koji imaju veću financijsku a time i političku moć. Privilegiranje imućnijeg sloja stanovništva na štetu siromašnijeg sloja, koje prati uvođenje novog sustava PDV-a, potvrđuje već viđeni slovenski put u kapitalizam" - zaključuje Stanislav Kovač. + + + + + + + + + + + + +