ZAGREB, 22. studenoga (Hina) - Redovita dominikanska tribina +Darovana riječ večeras je bila posvećena poeziji Antuna Branka +Šimića, u povodu stote godišnjice pjesnikova rođenja (1898.-+1925.). + Književni osvrt, naslovljen Molitva
na putu, nazočnima na tribini +predstavio je književni kritičar i urednik zadnjeg izdanja +Sabranih djela Šimićeva stvaralaštva Božidar Petrač. Šimićeve +stihove kazivao je dramski umjetnik Zlatko Crnković.
ZAGREB, 22. studenoga (Hina) - Redovita dominikanska tribina
Darovana riječ večeras je bila posvećena poeziji Antuna Branka
Šimića, u povodu stote godišnjice pjesnikova rođenja (1898.-
1925.).
Književni osvrt, naslovljen Molitva na putu, nazočnima na tribini
predstavio je književni kritičar i urednik zadnjeg izdanja
Sabranih djela Šimićeva stvaralaštva Božidar Petrač. Šimićeve
stihove kazivao je dramski umjetnik Zlatko Crnković.#L#
Za večerašnju tribinu Petrač je izdvojio Šimićevo stvaralaštvo
nadahnuto kršćanstvom. To su pjesme posvećene Djevici Mariji. Na
nekoliko antologijskih pjesama posvećenih Bogorodici, Petrač je
prikazao Šimićevu nadahnutost Bogorodicom Marijom Majkom
Spasiteljicom koju pjesnik naziva Čistom Djevom, Bijelom ljubavi,
Ružom otajstvenom, Vjernom ljubavi... Sve su to stihovi koji
ispunjuju pjesnikovu samoću, koji su trenuci smiraja i pjesnikove
sreće. Jednako tako u svojim pjesmama Šimić se obraća i Bogu. U
njima Šimić Boga prihvaća kao osobu. To svoje nadahnuće uspio je
iskazati također u antologijskim pjesmama - Molitva na putu, Nađeni
Bog, Hosana, Molitva i Blagoslov.
Uz ova dva ciklusa, Petrač se osvrnuo i na ciklus koji govori o
egzistencijalnom u Šimićevoj lirici. Pjesme su to koje govore o
njemu samom, o siromasima, o životnoj patnji. U tim pjesmama,
istaknuo je Petrač, Šimić je strog, reduciran kad pjeva sebe,
hladan je, strog i samodiscipliniran. Za ovo stvaralaštvo, koje ima
istaknuto mjesto u hrvatskoj lirici, Petrač je naglasio da
predstavlja pjesnika koji je živio izvan svog vremena, za kojega je
umjetnost bila vrisak duha, kulture i vrisak bijesa, krik u noći,
kako je to znao pjevati A.B. Šimić.
Pristup Šimićevu pjesništvu, po Petračevoj ocjeni je mnogostruk a
on ostaje ne samo naš današnji suvremenik nego i pjesnik sljedećeg
tisućljeća po svemu onome što nam je ostavio u baštinu. To je
uvelike njegova prva knjiga pjesama Preobraženja iz 1920. godine, u
kojoj pjesnik raskida s dotadašnjom tradicijom. Izbori iz Šimićeve
lirike objavljeni su 1933. godine, Izabrane pjesme 1950., a Sabrana
djela u tri knjige tiskana su 1960. U ediciji Pet stoljeća hrvatske
književnosti tiskane su mu pjesme i proza 1963. godine. Godine
1988. tiskana su također Sabrana djela A.B. Šimića u dvije knjige,
što je ponovljeno i nedavno u dvije knjige u nakladi Svijet i dom. Ta
zadnja dva izdanja Sabranih djela, u razmaku od 10 godina,
priredili su Dubravko Jelčić i Nedjeljko Mihanović.
(Hina) ta ds