nj faz 18.11. str.povjerljivo

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 18. XI. 1998. Tajne tajnih službi Bivši britanski premijer Edward Heath jednom je prilikom rekao da je Velika Britanija najzatvorenija od svih zapadnih demokracija. S dolaskom laburističke vlasti smisao te izjave nije se promijenio, unatoč njihovu obećanju kako će poduzeti sve da državne službe postanu transparentnije. Laburisti su obećali da će donijeti zakon o slobodi informiranja, no to pitanje se neprestano odgađa. U Kraljičinu govoru na otvarajućoj sjednici parlamenta nije spomenut projekt novog zakona. Ministar unutarnjih poslova Straw već je najavio da će snage sigurnosti, uključujući policiju i tajne službe biti izuzete od zakonodavstva. Zbog neodređenih stavova države, građani nemaju zakonom utvrđeni odnos prema medijima, što pogoduje širenju glasina. (...) U Velikoj Britaniji nema zakona koji bi čuvao službenike od disciplinskog postupka ako dojave novinama ilegalne djelatnosti svojih nadređenih. Strah od objavljivanja je neizmjeran, barem kad je riječ o tajnim službama, jednoj od najmilijih tema britanske javnosti. Dva odmetnuta špijuna pribavljaju već mjesecima objema tajnim službama, M15 (tuzemstvo) i M16 (inozemstvo) kompromitirajuće naslovnice u novinama. 35-godišnji Richard Tomlinson je objavio da je tajna služba mjerodavna za inozemstvo godinama upošljavala špijuna u Njemačkoj Bundesbanci. Prigovor će zasigurno poslužiti kao alarm kompetentnim osobama u Njemačkoj da započnu istragu. I druge prijateljske države, npr. Francuska, Španjolska, Italija i Švicarska, bile su špijunirane kako bi se doznalo što više privrednih informacija. Isto tako, M16 je razradio plan za ubojstvo srpskog predsjednika Slobodana Miloševića. Tomlinson je također naglasio da je tajna služba igrala važnu ulogu prilikom nesretne pogibije princeze Diane, što je kasnije nazvao nesporazumom,a aferu nije više spominjao. Tomlinsonov kolega iz M15-a izjavio je da je tajna služba M16 pokušala ubiti Moamera Gadafija, šefa libijske države. Arapski atentatori postavili su po nalogu Britanaca bombu, ali pod pogrešan automobil. Optužuje M16 da je bio obaviješten o bombaškom napadu na izraelsko veleposlanstvo u Londonu, ali ništa nije poduzeo. Povrh toga, obje službe predbacuju bivšim namještenicima nestručnost i nedjelotvornostefikasnost. U oba slučaja, pravosuđe i vlada odbili su kompromis s "krticama". Tomlinson je uhićen nakon što je stupio u kontakt s jednim australskim izdavačem zbog razgovora o književnom projektu. Osuđen je na godinu zatvora zbog otkrivanja "službenih tajna". Shaylera je uhitila francuska policija po nalogu britanskih kolega. O nalogu za izručenje odlučit će se u bliskoj budućnosti. Vlada je isto tako mogla optužiti i "Mail on Sunday" jer je nakon prvog članka objavio nove Shaylerove optužbe, što je preplašilo druge listove. Ipak, u kolovozu ove godine, "New York Times" je objavio Shaylerovu tvrdnju o planiranom atentatu na Gadafija. Od tada su informacije "dio javnog prostora" i smiju se objavljivati čak i u Velikoj Britaniji (nakon što prođu kroz odvjetničke ruke), što tamnošnji mediji obilno koriste. Usprkos tome, službenici vlasti pokušali su spriječiti intervju sa Shaylerom na BBC-u. Postigli su samo određene promjene u sadržaju emisije. Prijatelji i istomišljenici Shaylera koji čami u pariškom zatvoru, izradili su za njega internet-stranicu na kojoj se može pročitati sve o navedenoj "predstavi". Kako je moguće da u novijoj povijesti Velike Britanije škakljive informacije tako brzo nađu put do inozemnih čitatelja? Prije dvanaest godina, bivši je špijun Peter Wright u svojoj knjizi "Lovac na špijune", naveo mnogo optužba na račun M15. Među ostalim, spominje se i da je ta tajna služba pripremala atentat na šefa egipatske države, Nasera. Gornji dom britanskoga parlamenta, kao najviše pravosudno tijelo, zabranio je britanskim dnevnicima objavljivanje tih optužaba, iako je knjigu bilo moguće nabaviti u inozemstvu,a njezin uvoz na Otok nije bio zabranjen. Uvjerljivost bivših špijuna je pak druga priča. Tomlison je sudjelovao u tajnim misijama M16 u Moskvi i Bosni. Ostatak vremena provodio je u Londonu, gdje je radio u Odjelu za borbu protiv daljnje upotrebe oružja za masovno uništenje. Nakon četiri godine, pretpostavljeni su ga otpustili s obrazloženjem da više nije sposoban za "timski rad" jer je počeo poduzimati određene akcije "na vlastitu ruku". Britanski novinski izvještaji pripisali su mu psihička oboljenja: navodno pati od trauma uzrokovanih nasiljem koje je doživio tijekom rada u tajnim službama te smrću djevojke koju je volio. Nakon otkaza, navodno je pisao jednom prijatelju kako svakodnevno razmišlja o kontaktu s nekom neprijateljskom tajnom službom. I drugi odmetnuti špijuni imali su privatnih problema. Jedan suradnik koji je izjavio kako je u mladosti bio seksualno zlostavljan, prodao je nedavno informacije tabloidu "The Sun". One su objavljene nekoliko dana kasnije pod udarnim naslovom kojim se tvrdi kako Irak pokušava tajnim kanalima prenijeti otrov Anthrax u Veliku Britaniju. Vlada želi na sve češće pojave ovakve vrste reagirati psihološkim testom kojim bi suradnici tajnih služba dokazali svoju pouzdanost. Britanski mediji zahtijevaju dugoročno otkrivanje činjenica i slobodnu diskusiju o njima. Isto tako, odbor Donjeg doma, mjerodavan za tajne službe, zahtijeva više razumijevanja. Nakon izglasavanja Akta o službenoj tajni, objavljivanje svih informacija koje vlada smatra "štetnima za međunarodne odnose, obranu zemlje, unutarnju sigurnost i tajne službe", podliježe određenim sankcijama. Premijer Blair i ministar vanjskih poslova Cook glasovali su 1989. u Donjem domu protiv Akta. Čini se da se danas laburistička vlada više toga ne sjeća", piše Albert Schaeffer.