RFE Razgovor-Hooper-Balcan Action Council-17-11

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 17. XI. 1998. S Jamesom Hooperom, izvršnim direktorom BAC-a (Balkan Action Council) razgovor je vodila Sofija Kordić - "Gospodine Hooper, možete li nam, prije svega, reći ima li ikakvih sličnosti između režima Sadama Huseina i Slobodana Miloševića? = Vidim znatne sličnosti između ova dva režima. Obojica npr. maltretiraju inspektore i verifikatore. Sadam Husein, inspektore UN-a koji su zaduženi za nadzor oružja za masovno uništenje, a Miloševićeve snage već su počele maltretirati verifikatore na Kosovu koji su tamo zato da provjere ispunjava li Milošević obveze koje je obećao ispuniti. Nadalje, kad je u pitanju unutarnja politika, riječ je o dvojici diktatora koji vode rat protiv svoga naroda. U slučaju Iraka, rat protiv Iračkih Kurda, a u slučaju Srbije, protiv kosovskih Albanaca. Obojica su vodili ratove protiv susjednih država i obojica predstavljaju prijetnju miru u svojim regijama. Dakle, vidim vrlo značajne sličnosti među njima. - Smatrate li da međunarodna zajednica ima suvislu strategiju za odnos prema ovakvim režimima? = Ne. Jasno je da su Sadam Husein i Milošević u stvari blizanci, brutalni diktatori koji provode represiju nad nezavisnim medijima, uništavaju akademsku slobodu u svojim zemljama i otežavaju rad demokratskim političkim strankama. Ono što međunarodna zajednica mora shvatiti jest to da je jedini način da se razgovora s ovakvim režimima biti spreman na uporabu sile onda kada se ovi režimi služe silom protiv svoga naroda ili susjednih država i kada su prijetnja miru. Nema suvisle strategije međunarodne zajednice kad su ova dva režima u pitanju. Clintonova uprava i NATO zaprijetili su Miloševiću zračnim udarima ukoliko se ne povuče s Kosova. A na kraju smo u stvari bili svjedoci povlačenja NATO-a i davanja značajnih ustupaka Miloševiću koji nije potpuno ispunio zahtjeve koji su mu postavljeni i koje je prihvatio. Prošloga vikenda SAD je zaprijetio Sadamu Huseinu silom ako ne ispuni zahtjeve iz UN-ove rezolucije i opet smo bili svjedoci povlačenja u posljednjem trenutku. Čini mi se da su ljudi na Bliskom istoku sumnjali da će SAD uporabiti silu kad su vidjeli da je NATO odustao od sile na Kosovu. Gospodin Milošević sada vidi da SAD ne želi rabiti silu ni protiv njega ni protiv Sadama Huseina, koji je vrlo vješto iskoristio neodlučnost SAD-a kad je u pitanju Irak. Obje ove situacije imaju isti predznak, riječ je o testu i o kredibilitetu Sjedinjenih Država i saveznika, a u oba slučaja Sjedinjene Države su bile neuspješne. - Prije dva dana je predsjednik Clinton kazao kako je najbolji način borbe protiv Iraka nova vlada u Bagdadu i da su Sjedinjene Države pojačale svoj angažman u tom smislu. Ova je izjava razljutila neke europske vođe, uključujući francuskog ministra vanjskih poslova, koji je izjavio da se Francuska neće pridružiti američkom svrgavanju režima Sadama Huseina i da ovakav jezik nije u tradiciji francuske diplomacije. Kako gledate na razlike između američkih i europskih stajališta prema iračkoj i kosovskoj krizi? = Postoji tradicionalna razlika između Francuske i njezinih saveznika, ne samo Sjedinjenih Država. Smatram da je predsjednik Clinton pokazao prstom na ključni problem, a to je potreba za smjenom vlade u Bagdadu, potreba za novom demokratskom vladom. Kroz Kongres je početkom godine prošao zakon koji traži 97 milijuna dolara pomoći za potporu iračkoj demokratskoj oporbi. Nadam se da će Kongres prihvatiti i zakon koji bi pomogao demokratskim snagama u Srbiji i smatram da se američka uprava mora, u tom smislu, usmjeriti i na Srbiju, a ne samo na Irak. - Neki promatrači drže da američki način postupanja u iračkoj i kosovskoj krizi na obične građane u ovim zemljama ima sasvim suprotan učinak. Drugim riječima, da politika sankcija i prijetnje bombardiranjem mogu samo radikalizirati većinu stanovništva. = Ne bih se s tim složio... Neizbježno je da sankcije i slične mjere imaju posljedice na stanovništvo. Narod Srbije i Iraka morao bi shvatiti, a mnogi njihovi građani to već razumiju, da su ove mjere uzrokovane politikom njihovih vlada i njihovih vođa. Gospodin Milošević i gospodin Husein drže svoj vlastiti narod kao taoce. Sankcije su rezultat njihove politike, a kad se ova politika promijeni, sankcija više neće biti. Riječ je o situaciji gdje su spomenuti vođe krivi za patnje svoga naroda, a mnogi Srbi i Iračani to razumiju. Budući da je riječ o autoritarnim i represivnim režimima, mnogim je ljudima vrlo teško o tome javno govoriti, ali smatram da razumiju o čemu se zapravo radi". (RFE)