fr-liberation 28.10. popov o srbijanskom nacionalizmu

FRANCUSKA LIBERATION 28. X. 1998. Milošević je bio najavljen Marc Semo prikazuje knjigu - rad nekolicine srpskih autora pod nazivom 'Radiografija jednog nacionalizma' koju je u Francuskoj objavio nakladnik 'Atelier': "Rat na Kosovu još jednom javna mišljenja na Zapadu suočava s Miloševićevim efektom. Jugoslavenska je kriza plod njegove želje da na ostacima socijalističke federacije stvori što veću i što jaču Srbiju. Sukob se završio tamo gdje je 1989-1990. i počeo. Naime, mašući zastavom Kosova - 'Srpskog Jeruzalema' kojemu je prijetila albanska većina - aparatčik si je osigurao nacionalkomunističku vlast. Objavljivanje knjige 'Radiographie d'un nacionalisme' koja je zbornik radova na francuskom jeziku pod ravnanjem srpskog pravnika i sociologa Nebojše Popova, omogućuje da se shvati neumoljiva nutarnja logika koja je dovela do te najavljene tragedije. Njezini su autori povjesničari, filozofi, etnolozi i pravnici iz 'beogradskog kruga', malene skupine intelektualaca koja je bila i još je jedan od rijetkih disonantnih glasova u Srbiji, uz nekoliko novina poput tjednika 'Vreme' i 'Republika'. Za razliku od drugih likova iz demokratske oporbe, među kojima je i Vuk Drašković, njih nije nikada zaveo 'velikosrpski' nacionalizam, ni nejasna opčinjenost 'realpolitikom' prvog čovjeka u Beogradu. Oni su prvi koncem 80-ih upozorili da režim idealizira prošlost i daje joj novu vrijednost kako bi ju iskoristio, otvorio rane iz prošlosti, oduševio javnost i pripravio ljude na rat. Ove su točne i dokumentirane analize, napisane između 1991. i 1995., mučne. Miloševićev je režim planirao eskalaciju etničke mržnje uz pomoć nadzora nad glasilima, djelatne potpore velikog dijela inteligencije, među kojima i mnogih pisaca i članova Akademije, te Pravoslavne crkve. To je ratno ludilo bilo programirano. Etnolog Ivan Čolović također opisuje kako je zadnjih godina socijalističke Jugoslavije nogomet bio jedan od važnijih izraza nacionalizma. Navijači - huligani poput 'Delija' beogradske 'Crvene zvezde' bili su prvi dragovoljci u paravojnim postrojbama. Isto tako je neumoljivo istraživanje Nebojše Popova glede 'traumatologije države-stranke'. On raščlanjuje važnost rata i nasilja u srpskom zajedničkom pamćenju, i iskorištavanje te grabežljive kulture od komunističkog režima koji je slavio i nagrađivao 'junačke partizane'. To je sjećanje Slobodan Milošević uzdizao na populistički ili na mesijanski način Radovana Karadžića, ultranacionalističkog vođe bosanskih Srba koji je pozivao na 'uskrnuće srpske ugnjetavane duše'. Taj je sustav, kao i drugi totalitarni režimi, uništio građanina pojedinca. No, pristanak pučanstva, barem i pasivni, jest stvarnost: Slobodan Milošević je pobjeđivao na svim izborima od 1990., a rezultati se ne mogu obrazložiti samo prijevarom. Nebojša Popov kaže: 'Slaba osoba traži zaklon u što jačoj zajednici, u našem slučaju u narodu, želeći naći još jaču potporu u pravoslavlju općenito.'"