DEN HAAG, 16. studenoga (Hina) - Suci ICTY-a Adolphus Karibi-Whyte, +Elizabeth Odio Benito i Saad Saood Jan izrekli su u ponedjeljak +presude trojici Bošnjaka i jednom bosanskom Hrvatu optuženima za +teška kršenja međunarodnog
humanitarnog prava počinjena 1992. +godine u logoru Čelebići kod Konjica.
DEN HAAG, 16. studenoga (Hina) - Suci ICTY-a Adolphus Karibi-Whyte,
Elizabeth Odio Benito i Saad Saood Jan izrekli su u ponedjeljak
presude trojici Bošnjaka i jednom bosanskom Hrvatu optuženima za
teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena 1992.
godine u logoru Čelebići kod Konjica.#L#
Sud je oslobodio Zejnila Delalića, a preostalu trojicu optuženih
osudio na zatvorske kazne od sedam do 20 godina.
Zejnil Delalić, Zdravko Mucić, Hazim Delić i Esad Landžo bili su
optuženi za teška kršenja Ženevskih konvencija i kršenje ratnog
prava i običaja zbog ubojstava, mučenja, silovanja i premlaćivanja
srpskih zatvorenika u Čelebićima.
Suđenje je počelo 10. ožujka 1997. godine, i trajalo 146 radnih dana
tijekom kojih su izvedena 122 svjedoka optužbe i obrane. Ovo je prva
presuda ICTY-a koja uključuje više optuženika, a obrazložena je u
dokumentu od 500 stranica.
Suci su zaključili da prvooptuženi Zejnil Delalić nije krivično
odgovoran za zločine nad zatvorenicima u Čelebićima iako je
tužitelj tražio da Delalić, kao vojni zapovjednik područja
Konjica, bude osuđen na 10 godina zatvora. Suci su međutim
ocijenili da Delalić nije imao zapovjedništvo i kontrolu nad
Čelebićima. Delaliću je dopušteno da odmah napusti pritvor ICTY-a,
iako je tužitelj najavio žalbu na oslobađajuću presudu.
Naglašavajući da je, nakon suđenja po završetku Drugog svjetskog
rata, ovo prva presuda jednog međunarodnog pravnog tijela o
konceptu zapovjedne odgovornosti, sudsko vijeće je naglasilo da
zapovjedna odgovornost obuhvaća ne samo vojne zapovjednike već i
civile koji su na nadređenom položaju te ne samo osobe koje "de
jure" obnašaju zapovjedne dužnosti već i one koji ih obavljaju "de
facto."
U skladu s načelom zapovjedne odgovornosti bili su optuženi i
zapovjednik Čelebića Zdravko Mucić i pomoćnik zapovjednika Hazim
Delić.
U pogledu pravne klasifikacije sukoba, suci su zaključili da se
sukob u BiH 1992. godine mora smatrati međunarodnim vojnim sukobom
u kojemu se primjenjuju odredbe Ženevskih konvencija. "Nesporno je
da su snage koje nisu bile iz BiH, posebno JNA, sudjelovale u
neprijateljstvima iako su vlasti SRJ u svibnju 1992. godine
pokušale maskirati svoje sudjelovanje u sukobu u BiH podijelivši
JNA na Vojsku Jugoslavije i Vojsku bosanskih Srba", zaključili su
suci. Ova se klasifikacija razlikuje od zaključka sudskog vijeća na
suđenju Dušku Tadiću (optuženom za zločine u srpskim logorima oko
Prijedora, koji je osuđen na 20 godina zatvora, ali je presuda na
razmatranju Žalbenog vijeća ICTY-a) koje je zaključilo da nije
dokazan međunarodni karakter sukoba u BiH.
Uz utvrđivanje međunarodnog karaktera sukoba i odgovornosti po
načelu zapovjednog statusa, sudsko vijeće u predmetu Čelebići prvo
je vijeće ICTY-a koje je iznijelo kvalifikaciju silovanja kao
zločina mučenja. Zaključci ovog sudskog vijeća ICTY-a ne obvezuju
druga sudska vijeća u donošenju presuda za njihove predmete, ali se
druga vijeća mogu pozvati na zaključke iz prethodnih presuda.
Reagirajući na presude, tužitelj je najavio žalbe na presude
Delaliću i Muciću, dok su, s druge strane, odvjetnici Delića i
Landže najavili žalbe na visine kazni njihovim branjenicima.
Mucić je optužen na sedam godina zatvora nakon što je proglašen
krivim za 11 od ukupno 13 točaka optužnice. Određujući visinu
kazne, suci su uzeli u obzir činjenicu da Mucića niti jedan svjedok
nije optužio za izravno sudjelovanje u ubojstvima i mučenjima.
Tužitelj je, međutim, tražio kaznu od 20 godina zatvora.
"Dužnost je svakog zapovjednika zatvora da tijekom oružanog sukoba
osigura prikladan tretman zatvorenika", naglasio je sudac Karibi-
Whyte nakon izricanja kazne. On je napomenuo kako su suci uzeli u
obzir i Mucićevo ponašanje tijekom suđenja ocjenjujući da nije
pokazao prikladno poštivanje vrlo ozbiljnog sudskog rada koje se
tiče najozbiljnijih zločina.
Hazim Delić, optužen u 38 točaka, proglašen je krivim za njih 13 i
osuđen na 20 godina zatvora. Osuđen je, među ostalim, za dva
ubojstva, silovanja dviju žena i mučenja, te jedno teško
ozlijeđivanje. Suci napominju da, iako su zaključili da Delić nije
imao zapovjednu kontrolu nad nedjelima koja su činili drugi, on je
ipak "kao zamjenik zapovjednika logora, bio najogovorniji za
stvaranje atmosfere terora putem vlastitih djela i
zastrašivanja."
Tužitelj je za Delića tražio doživotnu zatvorsku kaznu.
Četvrtooptuženi Esad Landžo proglašen je krivim za 17 od 24 točke
optužnice i osuđen na 15 godina zatvora. Suci su zaključili da je
dokazana Landžina odgovornost za tri ubojstva, mučenja triju osoba
i nanošenja teških ozljeda dvojici zatvorenika.
Landžo je na samom završetku sudskog postupka priznao svoje
sudjelovanje u zločinima opravdavajući ih svojom mladošću i
strahom od nadređenog Delića.
Suci su uzeli u obzir da je Landžo u inkriminirano vrijeme imao samo
19 godina te da je bio pod utjecajem ratnih zbivanja, no ne
prihvaćaju tvrdnje obrane da je bio samo instrument svojih
nadređenih. "On je zločine izvršavao s puno mašte i perverznog
zadovoljstva", upozoravaju suci.
U predmetu Čelebići tužitelj nije opisana djela kvalificirao kao
zločine protiv čovječnosti (kojima tužitelj tereti većinu
optuženih pripadnika snaga bosanskih Srba i neke pripadnike snaga
bosanskih Hrvata) a koji se smatraju težim zločinom od kršenja
Ženevskih konvencija i ratnog prava. "Zločini u Čelebićima nisu
bili dio široko rasprostranjene i sustavne kampanje", obrazložio
je zamjenik glavne tužiteljice ICTY-a Graham Blewitt.
Odgovarajući na novinarsku primjedbu kako je "nakon ove presude, na
ICTY-u osuđeno više Bošnjaka nego bosanskih Srba", Blewitt je kazao
da ICTY treba ocjenjivati na kraju njegova rada i dodao da tužitelj
temelji optužbe na zločinima, a ne na etničkoj pripadnosti
optuženika.
Sudac Karibi-Whyte naglasio je prigodom izricanja presuda da je ovo
suđenje uključivalo brojna složena faktička i zakonska pitanja
koja dosad nisu bila predmetom razmatranja jednog međunarodnog
pravnog tijela, te da je potaknulo pitanja o proceduri i iznošenju
dokaza koja takvo tijelo mora definirati. Sudska razmatranja o tim
pitanjima iznesena su u Presudi koja se sastoji od 500 stranica
teksta.
(Hina) vb sb