rusija-segodnja 11.11.rubalj

RUSIJA SEGODNJA 11. XI. 1998. Rubalj se koprca u začaranom krugu "Najveća tajna naše vlade, koju su u jednom zapadnom listu nazvali 'nevidljivom vladom', gospodarska je politika. A najveća je tajna gospodarske politike razmjer emisije i, dakle, razmjer inflacije nakon toga. Prema prosudbi jednoga kremaljskog gospodarstvenika, izrada proračuna za 1999. odvija se tako loše upravo zato što se njegovi sastavljači koprcaju u začaranom krugu. Uzmu 'krivu' stopu inflacije od primjerice 30 posto na godinu, a zatim izračunavaju sve ostale makrogospodarske pokazatelje. Na kraju dobiju samo manjak. I dok ga još jednom izračunavaju, ostaje nam jedino da pratimo kako teku događaji. Primjerice, do mjeseca studenoga devalvacija rublja (za devet mjeseci) dostigla je 80 posto u stvarnom iznosu. Jedino zbog čega se možemo radovati naša je platna bilanca. Smanjenje uvoza prisilit će bilančni saldo da se s negativne vrijednosti s početka godine vrati na pozitivnu. Iznos tekućega uvoznog poslovanja ipak će ostati negativan zbog obvezne isplate kamata od ulaganja koje do konca godine trebaju iznositi oko osam milijarda dolara. K tome je očito da će odljev valute u inozemstvo u tom dijelu biti neznatan - isplata jedva da će biti, one će prije produljiti listu dugovanja. Na koncu, ništa neće spriječiti pozitivni saldo platne bilance da objektivno smanji pritisak na rubalj, jer će velik dio valute ostati u zemlji. Uostalom, ostaviti valutu u Rusiji važno je upravo zato da bi se kasnije mogla dati za plaćanje vanjskog duga. Od kolovoza do prosinca trebali smo platiti 4,6 milijarda dolara vanjskog duga. No budući su se počeli povećavati dugovi prema tekućem plaćanju, Rusija je postigla dogovor o odgodi dijela duga za ovu godinu. To što se uspjelo dogovoriti s vjerovnicima, nije ništa čudno: naša plaćanja vanjskog duga za sljedeće godine tako su golema da nekoliko milijarda dolara može pričekati. Sljedeće će godine troškovi za rješavanje vanjskog duga iznositi gotovo 17 milijarda dolara (8,9 milijarda kamate, 7,8 milijarda isplata glavnice). Od 2000. do 2003. Rusija svake godine mora plaćati od 14 do 19 milijarda dolara. I to bez zamrznutih državnih obveznica. Očito je da nemamo stvarne mogućnosti da isplatimo te novce - s obzirom na devalvaciju rublja koja se dogodila, vanjski dug čini već polovicu domaćeg bruto proizvoda. Znači, treba pregovarati o restrukturiranju duga, a za to treba isplaćivati bar tekuće kamate. Središnja banka koja povećava pričuve može se s time nositi, sudeći prema prosudbi Ureda za gospodarsku analizu (UGA). No ako i izvučemo glavu iz blata, rep će ostati. Popunjavanje valutnih pričuva sa 1,5 do 2 milijarde dolara na mjesec, već će za dva mjeseca dovesti do povećanja rubaljske mase za 50 do 60 milijarda rubalja. Tako da nas 15 milijarda rubalja emisije, o kojima je ovih dana govorio Jurij Masljukov, neće spasiti (sumnja se da je potpredsjednik vlade jednostavno naveo želje MMF-a). Kada je riječ o korisnoj zamisli da se svježetiskani novci daju realnom sektoru, čini se da će se ovaj prvo morati preseliti na Mjesec kako bi pokus bio točan. Stoga, ako ostane ovdje, nećemo dobiti rast proizvodnje, već rast cijena. Pad proizvodnje i konačne potražnje koje možemo smatrati stalnim čimbenikom tijekom čitave godine uz mrtvo financijsko tržište, sve će to spriječiti proizvodnju da probavi veliku ponudu novca", piše Julija Uljanova.