faz-položaj ne štiti od progona-10. XI.

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 10. XI. 1998. Službeni položaj ne štiti od proganjanja "Suci lordovi britanskog gornjeg doma dalje pregovaraju o slučaju Pinochet. U više europskih država, pa i u Njemačkoj, protiv njega se istražuje zbog mučenja, tisuća ubojstava i mnogih nestalih osoba tijekom njegova vladanja u Čileu. Španjolska temelji zahtjev za njegovo izručenje na genocidu, terorizmu i mučenju. U toj zbunjujućoj zbrci državnog prava, međunarodnih sudskih ovlasti, sporazuma o izručenju i običajnog međunarodnog prava, mora se najprije razjasniti uživa li Pinochet imunitet, može li ga se uopće dovesti pred sud zbog njegovih zločina. Po čileanskom pravu u svojoj je domovini za sada siguran. Objavljena je amnestija, a kao doživotni senator ne može biti optužen. No Čile mu može dati imunitet samo u vlastitoj zemlji, druge države nisu na to obvezne. Nakon početnih iritacija u međuvremenu je postalo jasno da samo diplomatska putovnica ne može pomoći Pinochetu. Taj dokument nijednu državu ne obvezuje na davanje imuniteta. Za to bi što više, bio potreban sporazum službene misije ili jamstvo zaštite od uhićenja od strane zemlje boravka. U međuvremenu su engleske novine javile da takvi sporazumi i jamstva postoje, da Pinochet pripada povjerenstvu koje na poziv ministarstva obrane treba kupiti vojnu opremu. Suci moraju ispitati je li to tako ili tamo boravi zbog liječenja u jednoj londonskoj klinici. Pinochetu po međunarodnom pravu više ne pripada imunitet ni za službena niti za privatnma djelovanja. Jer on vrijedi samo za vrijeme obavljanja dužnosti. Nakon njezina prestanka, državni poglavar - kao i svaki drugi državni dužnosnik - uživa zaštitu samo za svoje djelovanje za vrijeme obavljanja dužnosti. To je obilježje državne jednakosti. Ono zabranjuje da država zbog tuđih djela dođe pred sud. Ako država u načelu ne treba odgovarati pred sudom neke druge države, isto mora vrijediti i za državne dužnosnike ako su radili za svoje nadređene. Suci lordovi se dakako neće osloniti na ta međunarodnopravna pravila, nego na britanski zakon o imunitetu. Oba se uvelike podudaraju. U skladu s međunarodnopravnim zahtjevima, zakon stranim državama i osobama koje za njih službeno rade načelno jamči imunitet. To se i dalje omogućava stranim državnim poglavarima u velikoj mjeri. Po međunarodnopravnom tumačenju, ta se zaštita treba ograničiti na službujuće državne poglavare. Time zaštita koja uključuje i privatno djelovanje, ne vrijedi po isteku dužnosti. Trajan imunitet daje se samo za službeno djelovanje. Ako se to tako gleda, svejedno je je li Pinochet najprije bio šef hunte, a tek kasnije postao predsjednikom države. Jer u oba slučaja u jednakoj bi mjeri uživao imunitet samo za službeno djelovanje. Radi se o tomu jesu li ubojstva, mučenja i nestanci protivnika režima spadali u službeno djelovanje. To zacijelo nije bilo u skladu s čileanskim pravnim poretkom. U sličnom slučaju panamskog diktatora Noriege, američki je sud držao da nije dokazano kako njegove poslove s drogom i pranjem novca treba ubrojiti u službeno djelovanje. Pinochet ili čileanska vlada morali bi dakle dati dokaze da policija i vojska nisu podnošenjem državnog vodstva zlorabile službeni položaj za neslužbene svrhe nego da su ubojstva i druga kaznena djela doista bila službeno zapovijeđena. To traži priznanje da državom nisu samo vladale hulje nego da se općenito radilo u huljskoj državi. Čak kad bi se to dokazalo, Velika Britanija to ne bi morala nužno priznati, iako po dosadašnjim presedanima treba pretpostaviti da će se to dogoditi. Može se naime argumentirati da u civiliziranim zemljama ubijanje i mučenje ne idu u zakonite državne zadaće. U skladu s tim izuzeće imuniteta pored ratnih zločina, za koje je to uvijek vrijedilo, od kraja Drugog svjetskog rata vrijedi za genocid. To dokazuju vojni sudovi u N?rnbergu i Tokiju. Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. stoga izričito utvrđuje da službeni položaj ne štiti od sudskog progona - bivši ruandski premijer Kambanda to je upravo osjetio na svojoj koži. Poslije novog razvitka koji se odražava u statutima kaznenih sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu te stalnog međunarodnog kaznenog suda o kojem je odlučeno prošloga ljeta, takvo izuzeće imuniteta vrijedi i za zločine protiv čovječnosti. Takvi su zločini među ostalim i ubijanje i mučenje ako su počinjeni sustavno i u velikim razmjerima. Može li se izuzeće imuniteta pronaći u britanskom zakonu o imunitetu ili zakon treba nadopuniti iznimkama, prijeporno je među odvjetnicima krune i odvjetnicima Pinocheta. U dosadašnjim pravorijecima to nije viđeno. Barem u odnosu na genocid to bi bilo protivno međunarodnom pravu, jer su države poslije konvencije iz 1948. obvezne kažnjavati ili izručiti. Ako suci lordovi Pinochetu uskrate imunitet, odmah će dakako iskrsnuti novi problemi. Načelno se smije kažnjavati samo ako su djela bila kažnjiva kad su počinjena. To je jamačno tako za ubojstvo, tjelesnu ozljedu i oduzimanje slobode. No baš te zločine ne mogu suditi španjolski sudovi zbog svojega prava, ako su počinjeni u inozemstvu. Stoga se u zahtjevu za izručenje navodi i genocid, terorizam i mučenje. U Francuskoj, gdje se istražuje zbog ubojstva jednog Francuza, oslanjaju se također na mučenje, jer je ubojstvo već zastarjelo. Dakle, tražit će izručenje zbog kaznenih djela koja doduše uključuju uobičajena kažnjiva djela koja možda djelomično uopće nisu postojala u državnim zakonodavnim knjigama u vrijeme kad su počinjena. O tome će morati odlučiti sudovi u svezi s postupkom za izručenje koji tek predstoji. I pri uskrati imuniteta sudovi će dakle još neko vrijeme biti zaposleni time da ispitaju pretpostavke za kažnjavanje Pinocheta" - piše dr. Ulrich Fastenrath.