die presse-novi čovjek u skopju-9.XI.

AUSTRIJA DIE PRESSE 9. XI. 1998. Liričar, tradicionalist, buntovnik: novi čovjek u Skopju "Nekoliko je državničkih govora doduše već održao, ali se 33- godišnji Ljubčo Georgijevski teško može predstaviti kao ozbiljan šef vlade. Pritom je novi premijer Makedonije vrlo dobro poznat. Od 1990. vodi 'Unutarnju makedonsku revolucionarnu organizaciju' (VMRO). Kao zanimanje navodi 'pjesnik'. Uistinu je studirao književnost i objavio dvije tanke knjige lirike. Georgijevski je 1990. bio zvijezda prvih slobodnih izbora u Makedoniji: svojom tada novoosnovanom tradicionalnom strankom dobio je 34 posto glasova i postao najjača snaga. U izbornoj borbi mladi je buntovnik koji je proizišao iz skopljanske radikalno nacionalne studentske scene, otvoreno zagovarao neovisnost, dok su vladajući reformski komunisti Kire Gligorova htjeli očuvati zajedničku jugoslavensku državu. Već tada je Georgijevski upao u oči ispadima protiv albanske manjine od koje je otvoreno tražio da se iseli. Najprije je VMRO stvorio koaliciju s bivšim komunistima, no ona se brzo raspala. Zatim je VMRO Georgijevskog zamijenjen u vladi jednom albanskom strankom, a razočarani šef VMRO-a optužio je novu vladu da je albansko-komunistička. Na predsjedničkim izborima 1994. Georgijevski je sa samo 14 posto glasova glatko izgubio od velikog starca makedonske politike Kire Gligorova. Georgijevski je oštrim riječima upozoravao protiv autonomije i kasnijeg odvajanja Albanaca. U jednom je televizijskom govoru od manjine zatražio da se preobrati: da je u interesu samih Albanaca da se daju 'prekrstiti', dakle da se dobrovoljno deklariraju kao Makedonci. Kad bi postao predsjednikom, nitko u makedonskoj putovnici ne bi bio naveden kao Albanac. Ako se u zapadnoj Makedoniji dopusti prevlast albanskog jezika, slavenski bi Makedonci tamo ubrzo bili prisiljeni na iseljavanje. Konkretnim oporbenim radom ili čak gospodarskim programskim zamislima, Georgijevski do sada nije upao u oči. Poslije nevolja 1994. revolucionar je sve kraće podrezivao kosu i malo je obuzdao svoj jezik. Danas se gradi tolerantnim i samo još prikriveno stimulira protualbanske osjećaje: primjerice svojim zahtjevima za kontrolu rađanja i zajedničku školsku pouku za sve" - piše Norbert Mappes-Niediek.