US IHT 5. XI.MEĐUNARODNI ZAKON

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 5. XI. 1998. Dobrodošao trend nametanja međunarodnog zakona "Problem je s međunarodnim zakonom u tome što nije zakon. Teorija međunarodnoga zakona postoji od sedamnaestog stoljeća, no ono što prolazi kao međunarodni zakon zbirka je konvencija i dogovora. To nije zakon kao takav, budući da se obično smatra da zakon podrazumijeva suverenu međunarodnu vlast koja ga proglašava i nameće. Ujedinjeni narodi nisu takva vlast", piše William Pfaff. "Međutim, posljednjih je nekoliko godina donijelo određen broj rasprava i presedana koji bi - dogovornom akcijom demokracija s ciljem nametanja međunarodnih norma ponašanja - mogle nadomjestiti pojedinačnu vrhovnu vlast. Pinochetov slučaj posljednji je takav primjer. Predodžba zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina proizvod je zdravog razuma, no lako nalazi filozofsku i povijesnu vjerodostojnost u klasičnim pojmovima pravde i prava, u Božjim zapovijedima zabilježenim u Petoknjižju ('Ne ubij'), kao i u drugim vjerskim običajima i modernoj misli prosvjetiteljstva. Može se reći da se podrazumijeva postojanje univerzalnog 'zakona'. Kao što Antigona kaže u Sofoklovu 'Edipu na Kolonu': 'nepisani zakoni koji žive uvijek i zauvijek, i nitko ne zna otkud stižu'. Slijedi zamisao univerzalne sudske vlasti. To je zamisao koja je već našla svoju primjenu, Njemačka i Danska proglasile su krivim ratne zločince iz bosanskog rata. Izrael je Adolfa Eichmanna osudio na vješanje. Viši sud haaškog suda prošle je godine odlučio da su ratni zločini počinjeni za vrijeme civilnih borba (primjerice u Čileu za vrijeme Pinochetove diktature) podložni međunarodnoj sudskoj vlasti i suđenju. To su zamisli koje stoje iza pokušaja španjolskoga suca za izručenjem Augusta Pinocheta i suđenjem za zločine počinjene u Čileu za njegove diktature. Londonski Gornji dom koji pomaže u zakonodavnom radu parlamenta zasad nije odlučio kako general stoji prema britanskom zakonu. Podupre li on prethodnu odluku Londona da je Pinochet protupravno zadržan u Britaniji, general će otići slobodan. No reperkusije ovog događaja svejedno će utjecati na budući razvoj tog međunarodnog pokušaja kažnjavanja, odnosno sprječavanja ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Ova je kampanja jedan dio šireg suvremenog napada na nekažnjivost vrhovnih vlasti. Ona uključuje tvrdnju da u slučaju masovnih patnja postoji pravo na humanitarnu intervenciju. U posljednjih nekoliko tjedana to se odnosi na intervenciju NATO-a na Kosovu. Kosovo je dio Srbije, i prema tradicionalnom stajalištu nijedna druga vanjska sila nema pravo miješati se u način na koji srpska vlada vodi svoje unutarnje poslove. Sam Richard Holbrooke nazvao je savezničku akciju presedanom: '... prvi put u povijesti da vojna organizacija uzima pravo vojne intervencije u suverenoj zemlji da bi stanovništvo te zemlje zaštitila od njezinih vlastitih vođa.' Miješanje u suverene zemlje može donijeti jednako mnogo štete kao i koristi. Najrazumniji prigovor Pinochetovu suđenju u stranoj zemlji jest da su sami Čileanci odlučili da mu ne sude. (...) U slučaju Čilea, nije bilo suočenja s nepravdama iz prošlosti jer je vojska to zabranila. Imunitet generala Pinocheta u Čileu bila je cijena vojske da se dopusti ponovno oživljavanje demokratske vlade. Meni se pokušaji proširenja dogovora međunarodne zajednice o tomu što je neprihvatljivo ponašanje i o donošenju novih međunarodnih konvencija protiv zločina čine jedinstvenim i vrijednim. Međunarodni 'zakon' koji sad postoji kompilacija je pojedinačnih i zajedničkih inicijativa. One su katkad prihvaćene dogovorno, a katkad su ih nametnule moćne zemlje. Tako je završena trgovina robljem: Britanija je djelovala unilateralno, a druge su se zemlje na posljetku suglasile. (...)"