ZAGREB, 3. studenoga (Hina) - Henriette Theodora Markovitch, +Picassova intimna prijateljica i njegova muza, slikarica i +fotografkinja koja je snimila sve faze nastanka Picassova platna +"Guernica" iz 1937. godine i poslužila kao
model za istu sliku, +umrla je prošle godine, a njezini francusko-hrvatski korijeni +otkriveni su tek nedavno, povodom pariške aukcije njezine imovine. +
ZAGREB, 3. studenoga (Hina) - Henriette Theodora Markovitch,
Picassova intimna prijateljica i njegova muza, slikarica i
fotografkinja koja je snimila sve faze nastanka Picassova platna
"Guernica" iz 1937. godine i poslužila kao model za istu sliku,
umrla je prošle godine, a njezini francusko-hrvatski korijeni
otkriveni su tek nedavno, povodom pariške aukcije njezine imovine.
#L#
Prvi dio prodaje "Picasso Dore Maar", koju su u Maison de la chimie
organizirali uredi dražbenih povjerenika "Piasa" i "Mathias" od
27. do 29. listopada u Parizu, ostvario je ukupan prihod od 213,8
milijuna francuskih franaka (39 milijuna dolara) za 130 predmeta,
od čega deset platna, a središnji izložak bila je "Žena koja plače",
prodana u Švicarsku za 37 milijuna FRF.
Sljedeće tri sesije aukcije, i to djela koje je stvorila sama Dora
Maar - crteži, slike, fotografije (230 izložaka), te njezina
namještaja, održat će se 20 i 26. studenoga te 7. prosinca u
Parizu.
U prvom dijelu prodaje najveći su uspjeh, neočekivano, postigli
Picassovi crteži i knjige s njegovim ilustracijama.
U trenutku smrti, Henriette Theodora Markovitch, zvana Dora Maar,
nije imala izravnih nasljednika. Preobražena u gorljivu katolkinju
neposredno nakon nervnog sloma koji je doživjela rastavši se od
Picassa 1944. godine, namjeravala je svoju zbirku darovati Crkvi,
no nije to nikada ostavila napismeno. U trenutku njezine smrti,
stručnjaci za rodoslovlje ureda "Aubrun-Delcros-Delabre"
pokrenuli su istragu kako bi se izbjeglo da francuska država
postane isključivi nasljednik Dore Maar.
Istražujući, naišli su na daleke rođake (u petom koljenu) u
Francuskoj (pokrajina Charente) s majčine strane, te, s puno više
poteškoća, u Hrvatskoj, s očeve strane (u prosincu prošle godine).
Time je zarada francuske države svedena na 60 posto ukupne svote od
prodaje na javnoj dražbi. Između 15 i 40 posto preostale svote
pripast će genealozima, tri posto pripada po zakonu Picassovim
nasljednicima, a svemu tome treba pridodati troškove odvjetnika i
stručnjaka.
U stvarnosti, dvije će nasljednice, starice od 90 i 93 godine (iako
s hrvatske strane jedini "The Times Magazine" spominje muškarca
Marija Štefoka), primiti skromne iznose, puno manje od iznosa koji
će pripasti onima koji su za njih radili, svejedno - prava
bogatstva.
Dora Maar rođena je 22. studenoga 1907. godine u francuskom gradu
Toursu, jugozapadno od Pariza, u okrugu Indre-et-Loire, odakle
potječe njezina majka, iako neki izvori navode Pariz i Ulicu
d'Assas kao mjesto Dorina rođenja. Njezin je otac Joseph
Markovitch, ugledni arhitekt, školovan u Zagrebu, a potom u Beču,
stigao u Pariz u studenom 1896. godine, a njegov je trag vodio čak do
Južnoafričke Republike i Južne Amerike, gdje je obitelj očito
putovala odnosno živjela.
Joseph Markovitch za života je odlikovan od cara Franje-Josipa, a
odličje mu je dodijelila i Francuska Republika. Obitelj 1910.
godine seli u Argentinu, gdje Dora provodi čitavo djetinjstvo.
Njezin otac radi na najvažnijim građevinskim projektima u Buenos
Airesu.
Godine 1926. vraćaju se u Francusku, nastanjuju u Parizu (Ulica
Savoie), gdje Dora, nakon školovanja na umjetničkim školama,
postaje fotografkinja i slikarica.
Druži se s nadrealistima, a s njima 1934. godine sudjeluje u radu
Saveza intelektualaca protiv fašizma, te potom pristupa
antifašističkoj skupini "Protunapad". Godine 1936. Paul Eluard je
upoznaje u poznatoj kavani "Les Deux Magots" s tada 55-godišnjim
Pablom Picassom. Veza traje sedam godina, vrlo je burna i nakon
njezina prekida Dora se povlači u osamu.
Ponekad sama izlaže, odvajajući se povremeno od neke slike da bi
imala za život (ili 1990. od 92 fotografije koje prepušta Galeriji
"1900-2000"), ali Picassova djela i uspomene ne pokazuje
javnosti.
Umire 16. srpnja 1997. godine u bolnici, a pokopana je na pariškom
groblju Clamart.
(Hina) bnš ii