YU-SMJENE +YU - VREME 31. X. STANIŠIĆ VREME:Noć dugih ušiju ++SRBIJA+VREME+31. X. 1998.+Noć dugih ušiju+Dejan Anastasijević piše o smjenjivanju dosadašnjeg šefa državne +sigurnosti Jovice Stanišića, ocjenjujući da "smjena prvog
+Miloševićeva policajca znači uvod u preraspodjelu snaga unutar +vladajuće koalicije.+(...) Ne znači da otpuštanje Stanišića neće imati dalekosežne +posljedice. Riječ je o čovjeku koji je godinama smatran drugim +najmoćnijim čovjekom u Srbiji, odnosno tajnom izvoru Miloševićeve +moći. Stanišiću se pripisivalo sve i svašta; da je osobno utemeljio +srpsku oporbu i da ju je osobno razbio, da točno zna 'od čega Srbi +žive i od čega umiru', a mnogobrojne priče kazuju da je Stanišić +jedini čovjek u Srbiji koji se usuđivao Miloševiću kazati "ne", pa +čak i nešto gore od toga.+(...) Kad se povuče crta, relativno je jasno tko na političkoj +pozornici Srbije dobiva, a tko gubi Stanišićevim odlaskom iz +Službe. Dobivaju JUL i radikali, kojima je Stanišić odavno "trn u +oku": visoki dužnosnici JUL-a više puta javno su se žalili da +Stanišićeva služba ne dostavlja tražene podatke o strukturi i
SRBIJA
VREME
31. X. 1998.
Noć dugih ušiju
Dejan Anastasijević piše o smjenjivanju dosadašnjeg šefa državne
sigurnosti Jovice Stanišića, ocjenjujući da "smjena prvog
Miloševićeva policajca znači uvod u preraspodjelu snaga unutar
vladajuće koalicije.
(...) Ne znači da otpuštanje Stanišića neće imati dalekosežne
posljedice. Riječ je o čovjeku koji je godinama smatran drugim
najmoćnijim čovjekom u Srbiji, odnosno tajnom izvoru Miloševićeve
moći. Stanišiću se pripisivalo sve i svašta; da je osobno utemeljio
srpsku oporbu i da ju je osobno razbio, da točno zna 'od čega Srbi
žive i od čega umiru', a mnogobrojne priče kazuju da je Stanišić
jedini čovjek u Srbiji koji se usuđivao Miloševiću kazati "ne", pa
čak i nešto gore od toga.
(...) Kad se povuče crta, relativno je jasno tko na političkoj
pozornici Srbije dobiva, a tko gubi Stanišićevim odlaskom iz
Službe. Dobivaju JUL i radikali, kojima je Stanišić odavno "trn u
oku": visoki dužnosnici JUL-a više puta javno su se žalili da
Stanišićeva služba ne dostavlja tražene podatke o strukturi i
financijama 'petokolonaša i izdajnika' iz redova neovisnih
novinara i ostalih "špijuna vlastite zemlje"; Šešelj mu nikada nije
zaboravio 'potkresivanje' radikala u jesen 1993., nakon raskida s
Miloševićem. I jedni i drugi žude domoći se Stanišićevih fascikala,
u kojima se, prema mitskoj predaji, nalazi sve o svakome. Gubitnici
su predstavnici tzv. "liberalno-nacionalne struje unutar SPS-a
koji su se od početka opirali medvjeđem zagrljaju JUL-a i SRS-a, i
težili očuvanju identiteta SPS-a kao najjače stranke u Srbiji.
(...) U bivšoj Jugoslaviji postoje dva presedana za ovu vrst
'kadrovskih pomicanja': jedan je slučaj Aleksandra Rankovića, koga
je Tito svojedobno poslao u časnu mirovinu u zamjenu za šutnju koju
ovaj nikada nije prekršio. Drugi je slučaj Josipa Manolića, koji se
pobunio i čak pokušao podijeliti vladajuću stranku u Hrvatskoj, ali
je na kraju bio prisiljen pokajnički se vratiti u HDZ. U oba
slučaja, vlastodršci su bez potresa nadživjeli svoje šefove tajnih
služba. Vidjet ćemo može li Stanišić ponuditi nešto više."