WASHINGTON, 17. listopada (Hina) - Utemeljitelji SAD zasigurno nisu imali na umu da baš svako kršenje zakona i povreda dužnosti treba dovesti do smjene predsjednika.
WASHINGTON, 17. listopada (Hina) - Utemeljitelji SAD zasigurno
nisu imali na umu da baš svako kršenje zakona i povreda dužnosti
treba dovesti do smjene predsjednika.#L#
Ta rečenica iz stručne raščlambe objavljene prije šest godina
trenutačno je jedan od češćih citata washingtonskog tiska i
političkih krugova. Razlog - napisao ju je današnji predsjednik
Vrhovnog suda SAD William Rehnquist.
Njemu bi sljedećih mjeseci mogla pripasti jedna od ključnih uloga u
postupku "impeachmenta" predsjednika Billa Clintona. Po ustavu,
predsjednik Vrhovnog suda predsjeda sjednicom gornjeg doma
parlamenta tijekom posebnog sudovanja predsjedniku ako
Predstavnički dom zaključi da predsjednika države treba
smijeniti.
Rehnquist je 1992. godine objavio knjigu pod naslovom "Velika
istraga". Tu stručno raščlanjuje prvi od dosadašnja tri postupka za
smjenu američkog predsjednika. Prije 130 godina Kongres s
republikanskom većinom pokrenuo je postupak protiv tadašnjeg
(demokratskog) predsjednika Andrewa Johnsona. U grijehe su mu
upisivali da je ispičutura i preljubnik, a postupak je pokrenut jer
je odbio primjenu jednog zakona sumnjive ustavnosti. Odluke su te
1868. godine donošene znatno brže, pa je Predstavničkom domu bio
dovoljan jedan dan da odluči o "impeachmentu" Johnsona. Već
sljedećeg dana o tome se izjašnjavao gornji dom. Sedmorica
republikanskih senatora glasovala su suprotno zaključku svoje
stranke i tako sa samo jednim glasom prednosti predsjednik nije
smijenjen.
Rehnquist u svojoj knjizi potvrđuje da je Johnson prekršio zakon i
izazivao moralno zgražanje svojeg okruženja, ali odlučno tvrdi da
to nije bilo dostatno za "impeachment". On posebice upozorava na
opasnost da stranački podijeljeni parlament blokira djelovanje
izvršne vlasti. U tome se nastavlja na stajališta prvog američkog
ministra financija i znanog zagovornika snažne središnje vlasti
Alexandera Hamiltona. Još potkraj 18. stoljeća on je govorio da bi
ishod postupka za smjenjivanje predsjednika mogao "u većoj mjeri
biti određen rasporedom snaga (parlamentarnih) stranaka nego
stvarnim pokazateljima krivnje ili nevinosti".
(Hina) fp rb
170623 MET oct 98