nj - fr-slučaj pinochet-29. X.

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 29. X. 1998. Slučaj Pinochet "Bila je to politička nezgoda s posljedicama. Iza uhićenja bivšega diktatora Pinocheta u Londonu prvotno nije stajala ni politička volja niti pravna računica. Stvari su se slučajno poklopile: energičan istražni sudac u Madridu koji do kraja rabi nove paragrafe španjolskoga pravnog sustava i ide dalje; socijaldemokratska vlada u Velikoj Britaniji koja se barem retorički odlučila za 'etičnu vanjsku politiku'. I svjetska savjest koja u pohodu globalizacije postaje sve većom i sve češće se pod svjetlima medija protivi kršenju ljudskih prava. Pinochet, bivši šef države, našao se u tom spletu okolnosti. Jučer još podsjećao se s lady Thatcher na 'tea for two' trijumfa u Falklandskom ratu. Danas ga uhićuje policija britanskog ministra unutarnjih poslova koji je u Allendeovo doba još pjevao radikalne studentske slogane. Staro Ujedinjeno Kraljevstvo udvaralo se generalu kao kupcu oružja, a Blairova 'cool Britannia' otvoreno ga naziva 'okrutnim diktatorom'. Čini se da još samo britansko pravosuđe sa svojim skandaloznim stajalištem želi još jedanput sijedom diktatoru zajamčiti stare slobode. Tako inače klasični prijepor između država oko izručenja počinitelja kaznenog djela u ovom slučaju uzmiče pred raspravom između vječnih jučerašnjih i još nesigurnih predstavnika nove svjetske unutarnje politike. To je prijepor među naraštajima realpolitičara koji su svoje sporazume s često okrutnom stvarnošću sklapali pod zaštitom državne suverenosti i novih praktičara vlasti za koje obrana ljudskih prava više ne završava na granicama. Somalija, Ruanda, Bosna, Kosovo - polja su na kojima se povlače nove granice između drskosti i miješanja. Sukob između međunarodnog prava i ljudskih prava jasno pokazuju postupci prema Miloševiću i Pinochetu. Smije li primjerice baš Španjolska, gdje Francovi krvnici nikad nisu bili pozvani na odgovornost, demokratski izabranoj vladi u Čileu diktirati postupak s njezinom prošlošću? Smiju li se šefovi europskih vlada koji su upravo u Pekingu sklopili gospodarski sporazum ili se u Portu rukovali s Fidelom Castrom, optužiti nekoga poput Pinocheta dok oružnici drugih režima godinama uživaju u svojem izgnanstvu u Parizu ili Londonu? Zašto ratni huškači Milošević i Tuđman primaju zapadne emisare umjesto da budu dovedeni pred sud UN-a u Den Haagu? Ne dijele li etička vanjska politika i klasična realpolitika na posljetku isti oportunizam? Ministri vanjskih poslova Cook i Fischer tek će morati dokazati suprotno. Ali, bez 'novog međunarodnog prava', koje sada zahtijeva i savezni predsjednik Roman Herzog, zapadna će zajednica vrijednosti sa svojim 'humanitarnim intervencijama' i dalje operirati na rubu zakonitosti ako se nacionalna pravosuđa natežu oko diktatora a postrojbe NATO-a moraju djelovati bez mandata. Povelja Ujedinjenih naroda sa svojim uzajamnim priznanjem suverenosti poslije Drugog svjetskog rata bila je povijesno veliki napredak. No danas, kada većina svih sukoba izbija unutar država, ona je anakronizam jer potrebno jednoglasje u Vijeću sigurnosti UN-a faktički cementira načelo nemiješanja i time, kao na Kosovu, tolerira unutardržavne zločine nad manjinama. No od nužnih reforma UN-a za stvaranje zajedničkog i svrsishodnog monopola sile, međunarodna je zajednica još jako daleko. Ono što postoji mali su mukotrpni koraci za promjenu međunarodnopravnih struktura. Stvaranje stalnog međunarodnog kaznenog suda, primjerice kao zastrašivanje potencijalnih kršitelja ljudskih prava. Ili rad španjolskog istražnog suca koji je sada primjerno prepleo različite elemente nacionalnog i internacionalnog prava u solidan temelj za kazneno gonjenje počinitelja Pincheta. Protiv intervencije NATO-a na Kosovu može se prigovoriti da bi se time stvorio slučaj negativnog presedana koji bi dugoročno više štetio nego koristio ugledu međunarodnoga prava. Optužba u slučaju Pinocheta bila bi naprotiv pozitivan presedan za međunarodno miješanje: pravno opravdan i politički poželjan. Tamo gdje međunarodna zajednica godinama oklijeva dati zeleno svjetlo sudu UN-a u Den Haagu za optužnicu protiv Miloševića, sada je jedan španjolski istražni sudac pokazao kako svjetski ustav malim koracima prilagoditi uznapredovaloj svjetskoj savjesti. Kad u londonskom High Courtu ne bi bilo sudaca koji Pinocheta još gledaju s pogledom unatrag Margaret Thatcher" - piše Rolf Paasch.