VOA-AMERIČKI STRUČNJACI O 'KLEVETANJU' POLITIČARA-5-10

GLAS AMERIKE - VOA 5. X. 1998. Je li dopušteno 'klevetanje' političara preko medija? - američki stručnjaci analiziraju europska pravna rješenja Prilog Bojana Klime "U Hrvatskoj se, prema nekim izvorima, vodi oko pet stotina parnica protiv novinara, koje optužujU za klevetu ili uvredu. Radi se najčešće o privatnim parnicama, ali hrvatski Kazneni zakonik predviđa i podizanje optužnice po službenoj dužnosti ako dođe do povrede ugleda pet najviših državnih dužnosnika. Ovaj se podatak često navodi u izvješćima međunarodnih tijela kad se želi upozoriti na činjenicu da slobodnim i neovisnim medijima u Hrvatskoj baš ne cvjetaju ruže. No, situacija u drugim bivšim komunističkim zemljama - barem što se tiče zakonskih rješenja - često je vrlo slična. O ovoj se temi govorilo na nedavnom znanstvenom skupu koji je održan na sveučilištu American u Washingtonu. Tema skupa bila je uloga ustavnih sudova zemalja istočne i središnje Europe u jačanju pravne države. Ustavni sudovi odlučuju je li neki zakon ili neka njegova odredba u skladu s najvišim pravnim propisom, Ustavom. Vrhovni sud Sjedinjenih Država, čija bi se djelatnost donekle mogla usporediti s ulogom europskih ustavnih sudova, daje vrlo jaka jamstva slobodi medija, odnosno novinarima koji u njima rade. Odlukom u sudskom sporu 'New York Timesa' i Sullivana iz 1964. godine, Vrhovni je sud odredio vrlo stroge standarde za dokazivanje optužaba u slučaju klevete, ako je navodni počinitelj novinar. Uzimajući u obzir slobodu govora, koja je jedno od temeljnih ustavnih prava Amerikanaca, sud je odredio da tužitelj mora dokazati da je novinar namjerno iznosio netočne tvrdnje. Kako je namjeru vrlo teško dokazati, američki je Vrhovni sud, očito, uzeo u obzir i mogućnost novinarove pogreške u prosudbi, za koju on ili ona ne bi trebali biti kažnjeni. No, situacija u Europi, a i većini drugih država svijeta, znatno je drukčija. Herman Schwartz, profesor pravnog fakulteta Sveučilišta American, objašnjava: 'I u drugim je zemljama sloboda govora vrlo važna, ali se to pravo ipak smatra samo jednim od temeljnih prava pojedinca. Među njima je i pravo na osobni ugled. Ta su dva prava često u opreci, pa ih treba uravnotežiti. U inozemstvu se to pitanje, zbog povijesnih i kulturnih razlika, rješava drugačije nego u Americi. Parnice zbog klevete ili uvrede u inozemstvu su češće, a mi, Amerikanci, to često doživljamo kao napad na slobodu govora, tj. tiska'. Herman Schwartz navodi i niz primjera: 'U Rumunjskoj je optužen novinar koji je predsjednika Iliescua nazvao 'svinjom', a dvojica novinara su optužena zbog toga što su objavili da je predsjednik države svojedobno surađivao sa sovjetskim KGB-om. Godine 1995. novinar jednog moskovskog lista osuđen je zbog toga što je tadašnjeg ministra obrane Pavela Gračeva nazvao 'lopovom'. Međutim, odmah po izricanju presude novinar je oslobođen. Na temelju sličnih zakona ne sudi se samo novinarima. U Poljskoj je neki Stanislaw Bartosinsky, u razgovoru s prijateljem, tadašnjeg predsjednika Lecha Walensu nazvao - navodimo - 'kurvinim sinom'. Optužen je za 'javno vrijeđanje Predsjednika', osuđen i kažnjen novčanom kaznom. Slično su prošla i dva studenta koji su za vrijeme prosvjeda 1992. skandirali protiv predsjednika Walense, nazivajući ga 'komunističkim agentom'. Čak i u najliberalnijoj zemlji europskog post-komunizma, Češkoj Republici, možete biti osuđeni 'zbog uvrede Predsjednika ili Republike', kaže Herman Schwartz i dodaje: 'Ponekad se naglašava da se te zakonske odredbe ne primjenjuju. To je točno, ali sama činjenica da su one dio kaznenih zakona predstavlja prijetnju novinarima. Osim toga, ja mislim da je primjena odredba o kleveti ili uvredi državnih dužnosnika vrlo česta. Bugarska, Ukrajina, Hrvatska, Rusija... U svim tim zemljama pokrenut je niz sudskih postupaka protiv novinara koji su, navodno, svojim pisanjem uvrijedili političare. Možda sve i završi oslobađajućom presudom, ali postupak traje godinama. Često se događa da tuženi list ili novinar bankrotiraju, zbog visokih troškova obrane na sudu'. Leonard Sussman, stručnjak za medije pri organizaciji Freedom House koja promiče slobodu medija, kaže da vlade bivših komunističkih zemalja represivnu politiku objašnjavaju 'neodgovornim izvješćivanjem', često vrlo senzacionalistički usmjerenih medija. Gospodin Sussman, također jedan od sudionika na skupu na Sveučilištu American, upozorio je na uporabu termina 'odgovorno izvješćivanje': 'Fraza 'odgovorno izvješćivanje' u medijskom kontekstu vrlo je zanimljiva. Ona ima različito značenje, ovisno o tome tko je koristi. Ako je koriste novinari, kad govore o svojem poslu, to je vrlo pozitivna stvar. No, ako tu frazu spominje neki vladin dužnosnik, onda to zabrinjava. Jer to, po mojem mišljenju, najavljuje cenzuru, odnosno mjere kojima će medije prisiliti da budu 'odgovorni''. Leonard Sussman objašnjava da se mjere ne ograničavaju samo na 'uredničke intervencije o čemu treba pisati i kako', već se najčešće radi o prijetnjama odbijanjem dodjele frekvencija ili otežavanjem distribucije pojedinih listova, kao što se to moglo vidjeti i u hrvatskoj praksi". (VOA) 060139 MET oct 98