francuska-liberation od 26.10.98.europa i mmf

FRANCUSKA LIBERATION 26. X. 1998. Europa i MMF "Prerano je reći je li financijska kriza na putu prema rješenju, jer nesigurnost je i dalje velika. Mislimo (bez reda) na stanje u Japanu, na kineski novac, na moguće preokrete na Wall Streetu do kojih bi došlo ako bi, ne daj Bože, Američka središnja banka morala podići svoje stope kako bi obranila dolar koji je grubo oslabljen američkim manjcima, većim od predviđenih... Ono što je sigurno, jest da je institucionalni mehanizam koji bi se trebao oduprijeti toj neravnoteži, nedovoljan. Mnogobrojne ustanove kao što je Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i Banka za međunarodna plaćanja (BMP) oštro upozoravaju na različite izvore debalansa, a da se sa sigurnošću ne može reći tko je na koncu odgovoran za ovo ili ono pitanje. Prijeko je potrebna nova Jalta tih ustanova koja bi, primjerice, omogućila da se utvrdi: odgovornost za bankovni nadzor isključivo je u djelokrugu BMP-a, za tečaj i platnu bilancu - MMF-a, a za pomoć u razvoju - skupine koju predvodi Svjetska banka. Sve potiče na jačanje tih velikih međunarodnih udruga, ali se ono ne očituje zbog temeljnog proturječja. Ili su one još uvijek ustanove uglavnom 'tehničke' naravi poput MMF-a, pa politička arbitraža u njima nije moguća, ili one postaju 'političke' ustanove koje se, poput UN-a, izlažu opasnosti da se njima više ne može upravljati. Nikakva čarobna formula neće pomoći pri rješavanju tog proturječja, ali čineći to, najmanje što se može reći jest da se svijetom malo ili loše upravlja. Međutim, Europljani imaju odgovor za ovu dvojbu koji je djelomičan, ali se nitko, što je čudno, ne usuđuje da ga predloži: zastupljenost Europe u upravnim vijećima tih ustanova svesti na samo jedan glas. SAD je jedina zemlja koja danas ima opći pregled neravnoteža, jedina za koju se sa sigurnošću može reći da ozbiljno shvaća rad Fonda i da ocjenjuje njegovu važnost za zainteresirane zemlje i za samu sebe. Tako je u Rusiji nametnula jaki 'politički' program, ništa ne držeći do uobičajenog opreza Fonda; u Aziji je tražila da se Kina zaštiti od rizika konkurentnih devalvacija njezinih susjeda. Rad MMF-a bio je jako kritiziran: prigovaralo mu se da je htio upravljati azijskom krizom kao što je činio s latinskoameričkom, putem porezne i novčane stabilizacije, dok su problemi bili drugdje (prsnuće financijskog mjehura i kriza likvidnosti). Očito je otvorena rasprava o njegovoj odgovornosti, no glavna primjedba koja bi mu se mogla uputiti jest da je vjerovao kako može upravljati azijskom krizom kao što je ranije upravljao drugim krizama s kojima je bio suočen: baveći se pojedinim zemljama, a da nije mogao shvatiti opće razmjere krize. Ali kako bi to i mogao, kada to ne uspijevaju njegovi vlastiti dioničari? Europljani, a napose Francuzi, ulaze u MMF kao na američko sveučilište: na vrhovima prstiju, osjećajući se kao da ulaze u nepoznat i/ili neprijateljski raspoložen svijet. Na međunarodnom monetarnom polju Europi još nedostaje ono što je postigla na polju trgovine: jasna predodžba o svojim interesima i međuovisnostima koje ju povezuju s ostatkom svijeta. Obvezujući se da na trgovinskim pregovorima nastupi jednodušno, Europa si je stvorila identitet zahvaljujući kojemu je postignut svjetski dogovor. Takva bi pedagogija imala isti učinak na manje važnom području međunarodnih monetarnih odnosa", piše Daniel Cohen, profesor na Visokoj školi (l'Ecole Normale Superieure).