US NY TIMES 25. X. BLISKI ISTOK

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 25. X. 1998. Jutro poslije Thomas L. Friedman piše: "Jutro nakon što ga je Benjamin Netanyahu porazio na izraelskim izborima 1996., vođa laburista Shimon Perez upitan je za mišljenje o onom što se dogodilo. 'Izraelci su izgubili', izjavio je g. Perez. 'Židovi su pobijedili.' G. Perez je mislio na svoje stajalište da se Izrael podijelio na 'Izraelce' i 'Židove'. 'Izraelci' su skloni biti svjetovni te lojalni Izraelu ponajprije kao državi svog vlastitog pojedinačnog i materijalnog napretka. Oni izraelsku budućnost vide u mirovnom procesu i sve većoj integraciji s područjem i svijetom općenito. Izraelci se, međutim, dijele na liberalne Izraelce - golubove (49%) i konzervativne Izraelce - sokolove (25,5%). Golubovima se Oslo prilično svidio pa su glasovali za Pereza; sokolovi su željeli bolji Oslo i zato su glasovali za Bibija. Za razliku od Izraelca, 'Židovi' (25,5%) dolaze iz tradicionalnih i ortodoksnih zajednica, naselja Zapadne obale i cionističkih vjerskih pokreta. Oni su posvećeni tradicionalnom pojmu judaizma i smatraju izraelsku državu sredstvom za poštivanje zapovijedi judaizma, a ne krajnjim ciljem. Židovi su sumnjičavi prema integraciji, koju izjednačuju s asimilacijom, i smatraju da je Izrael osuđen na vječnu borbu sa svojim nežidovskim susjedima. Oni su ugroženi Oslom i glasovali su za Bibija u nadi da će ga on uništiti. Činilo se da je Bibijevo srce sa Židovima, no njegova je glava (i njegova izborna budućnost) uvijek bila s izraelskim sokolovima (i golubovima). Dvije je godine poduzimao sve što je mogao da ne bi morao birati, no kad je na posljetku bio prisiljen to učiniti (kad mu je predočen vjerodostojan palestinski sigurnosni plan, koji je CIA poduprla) g. Netanyahu je izabrao dogovor utemeljen na onom što je većina Izraelaca željela (bolji Oslo), a ne na onom što je većina Židova željela (nikad više Oslo). Čineći to, Bibi je učinio nešto od goleme važnosti. On je doveo izraelske sokolove u Oslo, uz izraelske golubove koji su već bili tamo, i tako je stavio dogovore iz Osla na čvrst temelj koji podupire 75 posto izraelske javnosti. Ključno političko pitanje jest, može li Bibi dovesti i Židove u Oslo? (...) Da bi njegov dogovor uspio, Bibi mora postupati s Palestincima kao s istinskim partnerima (a i oni njega) te zamrznuti naseljavanje i zauzdati židovske ekstremiste, jednako kao što Arafat mora zauzdati Hamas. A to znači da mora naći načina da odvrati Židove i dovede ih u Oslo, ali stvaranjem pozitivne slike o dogovoru, a ne igranjem na strah od mira s Palestincima. (...) Čini se, međutim, da je Bibijev prvi instinkt bio reći Židovima da nije imao izbora, da im je dogovorio najmanje lošu mogućnost. (...) To može djelovati neko vrijeme, ali ne dugo. Jer kako Oslo ide naprijed, i više se teritorija prepušta, ti će Židovi osjećati da gube SVOJ Izrael, i to će ih učiniti veoma opasnima. Ovo je prvi put da je Bibiju potrebno nešto više od pragmatizma. On treba ono zbog čega je Shimon Perez tako često bio ismijavan - viziju mirnog Izraela koji će nagodbu s Palestincima učiniti pozitivnim odabirom ne samo za Izraelce, već i za Židove."