WASSHINGTON TIMES 14. LISTOPADA TRANSFORMACIJA SVIJETA

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 14. X. 1998. Promjena svijeta: rušenje sovjetskog carstva, ujedinjenje Njemačke, trg Tiananmen, rat u Zaljevu "Recesija je 1990. zasjenila izvrsna dostignuća Georgea Busha u vanjskoj politici. Kad se ponovno kandidirao za predsjednika, pobjeda u Zaljevskom ratu bila je tek sjećanje. A sedam posto nezaposlenih bila je stvarnost. Bush se vratio kući u Houston i prisegao da neće napisati svoje sjećanja. No, njegov je predsjednički mandat bio previše plodan a da bude ignoriran, naročito ako pri pisanju memoara pomaže omiljeni pomoćnik bivšega predsjednika, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, Brent Scowcroft. Njih su dvojica imali velikog udjela pri stvaranju 'novog poretka u svijetu' i ostvarili su nekoliko važnih pothvata u 'transformiranome svijetu'. Jedna sličica: složeno pitanje ujedinjenja Njemačke riješeno je prilično naglo kad su se u Bijeloj Kući susreli Bush i Mihail Gorbačov.(...) 'Slažem se, ako treba reći, da se SAD i SSSR zalažu za ujedinjenje Njemačke...', kazao je Gorbačov upornom Predsjedniku. 'Ja bih to definirao drugačije', odgovorio je Bush. 'Podupiremo ujedinjenu Njemačku u NATO-u.' 'Slažem se', odgovorio je Gorbačov. 'S oba dijela', ustrajao je Bush pri svojemu. 'S oba dijela', odgovorio je sovjetski čelnik. Središnji dio Bushovih memoara jest opisivanje stvaranja politike, dan za danom, čak i iz sata u sat (...). Bush ne spominje poimence mnogo izvjestitelja ili predstavnika medija. Stari neprijatelj, CBS-ov dopisnik Dan Rather, spomenut je jednom. No u knjizi se cijela stranica posvećuje uništavanju povjerenja u Petera Arnetta sa CNN-a, koji je ovoga ljeta jedva izbjegao otkaz (...). Spominje se čuvena iračka tvornica koju su bombardirali saveznici. Arnett, kojega je Sadam odabrao da bude jedini novinar sa Zapada kojemu je bilo dopušteno da ostane u zaraćenom Iraku, u svom je javljanju uživo jamčio za bagdadsku tvrdnju da ta tvornica proizvodi dječju hranu, a ne biološko oružje. 'Što sam više gledao Petera Arnetta, to sam više shvaćao kako su njegova izvješća jednostrana i da Irak njima manipulira', piše Bush. (...) Bush i Scowcroft se još bore s dojmovima da su nevješto riješili problem smirivanja nakon Zaljevskog rata, ostavljajući Sadama na vlasti. Preostaju dva pitanja: Zašto postrojbe nisu otišle u Bagdad i diktatora zbacile sa vlasti? I, zbog čega je Predsjednik zaustavio pješačko ratovanje, dopuštajući Sadamovim najbolje naoružanim snagama da napuste bojište bez kazne? Ni jedan od autora knjige na drugo pitanje ne daje pravi odgovor. No Bush daje racionalno objašnjenje o tome zbog čega je Bagdad ostao netaknut: 'Okupacija Iraka odmah bi uništila našu koaliciju, okrećući arapski svijet protiv nas, a pokoreni bi tiranin kasnije postao arapski heroj', piše. Javno, tijekom rata nije bilo nagovještaja da je Bijela Kuća voljna dopustiti Izraelu da uzvrati napad, zbog iračkih napada raketama. No, u pozadini, piše Scowcroft, tajnik obrane Dick Cheney zapravo se zalagao za brzu izraelsku akciju. (...) Čak je i Predsjednik bio blizu toga da se složi s predajom. 'Bili ste pogođeni projektilima... možda bi to za vas moglo biti rješenje', kazao je premijeru Yitzaku Shamiru. One koji su Busha optuživali zbog dobrih odnosa s Kinom, u vezi s poštovanjem ljudskih prava, knjiga opskrbljuje 'streljivom'. Nakon smrtonosne racije na disidente na trgu Tiananmen, jedan od revolucionara, Fang Lizhi, potražio je utočište u američkom veleposlanstvu. Fangova hrabrost nadahnula je konzervativce u ovoj zemlji da osude komunistički režim. Nisu znali da se njihov predsjednik privatno ljuti zbog štete koju je Fang nanio odnosima između Kine i SAD-a. Bush je u svom dnevniku zapisao: 'Disident Fang pogoršava stvari, a Fangov se sin pojavio na saslušanju pod zaštitom senatora Jessea Helmsa, glupan, i to sve stvari čini samo gorima.' Bush, uvijek domoljub i odani prijatelj, u knjizi u pozitivnom svjetlu spominje Ronalda Reagana, Margaret Thatcher, Dana Quaylea i Francoisa Mitterranda. Mitterrand, izdajući glas koji bije Francuze, da su tvrdoglava nacija, spremno se složio s Bijelom Kućom glede većine međunarodnih pitanja, naročito glede konačnog obračuna sa Sadamom. Posljednji među predsjednicima Drugog svjetskog rata, Bush je obožavao Ovalni ured. Clintonov skandal djeluje još uvredljivije nakon što se pročitaju memoari bivšega predsjednika. 'Iako više nisam predsjednik, imam isti osjećaj strahopoštovanja i poštivanja te sobe kao i kad sam u nju stupio prvi put... To je simbol institucije predsjedništva, sa aurom stvaranja povijesti', napisao je Bush", a svoj osvrt na knjigu završava Rowan Scarborough. 150058 MET oct 98