RDW-PREGLED TISKA-13-10

RDW - NJEMAČKI RADIO 13. X. 1998. "Načelno odobrenje moguće vojne intervencije NATO-a na Kosovu u središtu je pozornosti komentara u današnjem njemačkom tisku. 'Neue Ruhr/Neue Rhein-Zeitung' iz Essena primjećuje: 'Stara i nova savezna vlada zajednički su donijele jedinu dosljednu odluku: dale su zeleno svjetlo za već odavno nužni vojni napad na srpskog agresora. Predugo je Milošević međunarodnu zajednicu zavaravao praznim obećanjima o povlačenju s Kosova, dok su njegove postrojbe na Kosovu provodile stravično protjerivanje i genocid. Za novu crveno-zelenu saveznu vladu nema drugog izbora osim pristanka na tu moguću vojnu intervenciju, ako se ne želi dovesti u pitanje vjera u pouzdanost Njemačke kao partnera u NATO-u'. Berlinski 'Die Welt' uočava ipak razlike u držanju dosadašnje i buduće vlade: 'Dosadašnja Kohlova vlada više izaziva dojam da je gospodar situacije, nego buduća crveno-zelena koalicija. Budući kancelar Gerhard Schröder i njegov budući zeleni ministar vanjskih poslova Joschka Fischer morali su se zbog zaoštrenja sukoba i pod američkim pritiskom oprostiti od svih stavova koje su zastupali nakon posjeta Washingtonu. Schröderov zaokret Washingtonu najavljuje kontinuitet, ali on je loš znak za crveno-zelenu koaliciju'. Talijanski dnevnik 'La Stampa' razmatra učinkovitost mogućih napada na srpske vojne ciljeve: 'Valja pričekati da se vidi kakvo je diplomatsko rješenje još moguće. Nitko ne smije vjerovati da se zračnim napadima i raketama može okončati odiseja 300 tisuća izbjeglica. Brojne izbjeglice vjerojatno se boje da bi vojna intervencija situaciju još zaoštrila. Njima se može pomoći samo ako se stvore normalni uvjeti i sigurnost, a to se ne može postići iz zraka'. Američki dnevnik 'Washington Post' iznosi sljedeće mišljenje: 'Za tisuće prognanika na Kosovu može se skrbiti samo ako se oni vrate kući, a oni će to učiniti samo ako se srpske postrojbe povuku. Da bi (srpske postrojbe) prisilio na povlačenje NATO, prijeti zračnim napadima. Kritičari s pravom upozoravaju da bi pritom mogli biti ranjeni ili ubijeni brojni civili te da bi piloti Sjedinjenih Država i njihovih saveznika mogli dospjeti u opasnost. Ali, ne bombardirati bilo bi još opasnije, ako bi cijena toga bila Miloševićeva pobjeda'. Od unutarnjopolitičkih tema najviše pozornosti u njemačkim medijima posvećeno je borbi za položaje među socijaldemokratima, prije svega za položaj predsjednika zastupničkog kluba. Na toj dužnosti htio je ostati dosadašnji predsjednik Rudolf Scharping, a kandidati su bili i predsjednik stranke Oskar Lafontaine i glavni poslovoditelj Franz Müntefering. Budući kancelar Schröder raspru je prekinuio tako što je svu trojicu odredio za ministre. 'Neue Presse' iz Hannovera u vezi s time piše: 'U stvarnosti se traži ravnoteža moći između Schrödera i Lafontainea. Lafontaine je pokušao jurišati. Htio je od ministarstva financija stvoriti super-ministarstvo i istodobno pod nadzorom imati zastupnički klub. Ni jedno ni drugo nije mu uspjelo. Odjel za Europu ostaje u Ministarstvu vanjskih poslova. Müntefering neće postati predsjednik zastupničkog kluba. Umjesto toga Schröder se može pokazati kao mirotvorac i prilikom izbora predsjednika zastupničkog kluba reći odlučujuću riječ'. 'Frankfurter Rundschau' osobitu pozornost posvećuje budućem ministru obrane, Scharpingu: 'Scharpingu sigurno teško pada to što je u roku od tri godine po drugi put sasječen. Bio je kancelarski kandidat SPD-a, predsjednik stranke i šef zastupničkog kluba. Sad su ga njegovi trajni suparnici Oskar Lafontaine i Gerhard Schröder i konačno gurnuli u stranu. Zastupnički klub preuzet će netko nepoznat. Scharpingu ostaje ministarstvo obrane. To što je nepokretni Scharping uspravno prihvatio novo poniženje, tipično je za njega i služi mu na čast. Ali, taj postupak pokazuje kako bezobzirno se postupa s ljudima, kad se radi o vlasti i utjecaju'". 140217 MET oct 98