11. X. EL PAIS - LIBERALIZACIJA TRŽIŠTA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 11. X. 1998. I sada za sve okrivljuju tržište "Gospodarska se odgovornost mijenja ciklički. Kad sve ide kako treba, zasluge za to prisvajaju mudri političari, dužnosnici puni želje za služenje općem dobru te izvanredno samozatajni voditelji tvrtka i sindikalni povjerenici. Ali ako nešto pođe naopako, krivo je slobodno tržište. A graja nastala u prilog većem posredništvu u dotok kapitala dio je te stare smicalice. Loša bi bila socijalistička uputa prema kojoj svijet liberalizam ostavlja za sobom. Kad socijalisti ne govore samo o dojmu da je nedavna prošlost obilježena ne samo radikalnim smanjivanjem trošenja iz državnog proračuna i smanjivanjem poreza te drastičnim smanjivanjem politike redistribucije države blagostanja, nego i o smanjivanju vlasti središnjih državnih banaka, čak i ukidanju bankarskih povlastica i stvaranju pričuvnog koeficijenta od 100 posto. Ništa se od svega toga nije dogodilo. Ali ono što se jest dogodilo, bilo je otvaranje puta za neke liberalne ideje. I bilo je vrijeme zato, ako se uzme u obzir prednost slobodnog tržišta u odnosu na upletanje države, ako se sagleda katastrofa sustava koji je namjeravao uništiti kapitalizam, i ako se uzmu u obzir problemi vezani uz 'Welfare State', a idu od poreza do nezaposlenosti te od davanja državnih pomoći do socijalnog osiguranja. Pred svim tim problemima, socijalisti (iz svih socijalističkih stranaka, rekao bi Hayek), na žalost, umjesto da promisle o svemu tome, traže kakav god Dezdemonin rupčić i optužuju tržište. Sadašnju krizu nije izazvalo previše slobode. Naprotiv, jasno se vidi odgovornost vlada i njihove pogrešne gospodarske politike. Kad je riječ o slobodi tržišta, ne smije se zaboraviti da je u gotovo svim slučajevima banka bila izvor krize, a banka je sektor u kojemu se jako upleće i država. Nju država štiti i ona njome upravlja. Unatoč tome što se traži više nadzora, uz argument da danas kretanje kapitala 'u potpunosti izmiče iz ruku državnim vlastima koje su zadužene za nadzor i praćenje rada ustanova koje izdaju kredite', kako je rekao Joaquin Estefania. Čudna ideja. Tko jamči da će državne vlasti, a još manje međunarodni autoriteti, dobro nadzirati protok kapitala? Svi znamo da je američka federalna pričuva moćna i mudra središnja banka, ali nije mogla spriječiti krizu Savings & Loansa prije nekoliko godina. Alan Greenspan je možda genij, ali je morao jako požuriti pri radu kako bi koordinirao spašavanje Long Term Capital Managementa, a i u njemu su bili sve sami stručnjaci. Konačno, neće iz mog pera izići ni jedan redak protiv vrlina i znanja Luisa Angela Roja i dužnosnika naše središnje banke, ali Mario Conde je načinio rupu u slučaju Banesto pred nosom Banco de Espana. Na taj način, primjena nadzora poticala bi crno tržište i otjecanje kapitala. Našli bismo se u financijskom svijetu za čiju se nestabilnost ne može sa sigurnošću reći da bi se ublažila. Ali čak i pod pretpostavkom da vlasti dobro nadziru, kakav bi bio rezultat? Jer, govorimo o sustavnom nadzoru, ne o privremenom, za koji se zna da je običan alat monetarne politike, kakav je Čile rabio i upravo prestao rabiti. Rezultat djelotvornog nadzora vjerojatno bi bilo smanjivanje ulaganja ili izazivanje lošeg ulaganja, sa svim negativnim posljedicama za gospodarski rast i stvaranje novih radnih mjesta. Neka ultraliberale ne nazivaju barbarima. Ne kažem da je sve u redu i da ne treba uvoditi nekakve promjene. Ponovno razmatranje kriterija vezanih uz pričuve i solventnost banaka, na primjer, bilo bi prikladnije od ograničavanja kretanja kapitala, ali, da vidimo tko će se usuditi staviti limenku na rep tako velikoj mački. I ne tvrdim da je sve što vlasti rade loše, ni da u tome nema nikakve razboritosti ili da to ne opravdava organiziranje gospodarstva i monetarne politike u nekoj državi ili na razini međunarodne zajednice. Ali tvrdim da je kriza mnogo jače povezana s političarima te nadziranim i zaštićenim financijskim sustavima i bankarima nego sa slobodnim tržištem. Nemojmo, kako je rekao Ortega, traženjem većeg nadzora uzrokovati povratak onome što je i izazvalo taj poremećaj", piše Carlos Rodriguez, profesor povijesti ekonomske misli na Universidad Complutense 120249 MET oct 98