STOCKHOLM, 8. listopada (Hina/AFP) - Portugalski književnik Jose de Sousa Saramago (75), koji je u četvrtak dobio Nobelovu nagradu za književnost, nametnuo se kao jedan od najvažnijih portugalskih književnika zahvaljujući svojim
velikim polifoničnim romanima u kojima se prepričava portugalska povijest, ali sa suptilnom ironijom bliskom Voltaireovom ismijavanju.
STOCKHOLM, 8. listopada (Hina/AFP) - Portugalski književnik Jose
de Sousa Saramago (75), koji je u četvrtak dobio Nobelovu nagradu za
književnost, nametnuo se kao jedan od najvažnijih portugalskih
književnika zahvaljujući svojim velikim polifoničnim romanima u
kojima se prepričava portugalska povijest, ali sa suptilnom
ironijom bliskom Voltaireovom ismijavanju. #L#
Svoje izrazito maštovito stvaralaštvo, s dvadesetak djela od kojih
su neka prevedena na više od dvadeset jezika, književnik je dao u
javnost dosta kasno. Poslije prvog romana "Terra de pecado" (Zemlja
grijeha), objavljenog 1947. godine, Saramago će čekati sve do 1966.
godine prije nego objavi svoju drugu knjigu, zbirku pjesama "Os
Poemas possiveis" (Moguće pjesme), a tek će osamdesetih godina
postati slavan.
Jose Saramago je rođen 1922. godine u mjestu Azinhaga (središnji
Portugal), sin je bezemljaša koji su odselili u Lisabon, najprije
je bio bravar, zatim novinar i prevoditelj, a tek na kraju se posve
posvetio spisateljskom radu.
Tijekom petnaest godina koje se smatraju razdobljem njegova
dozrijevanja, objavljivao je pjesme, kronike, kazališne drame,
pripovijetke, ali i jedan dugački roman - "Manual de Pintura e
Caligrafia" (Udžbenik slikarstva i kaligrafije), godine 1977.
Objavljivanje djela "Levantado do chao" (Podignuto s poda - 1980.),
epske priče o pobuni siromaha u pokrajini Alentejo (istočni
Portugal), označava početak drugoga razdoblja njegova
stvaralaštva. Ta je priča dobila Nagradu grada Lisabona, a to je i
početak Saramagove karijere kao slavnog pisca koji će postati
poznat zahvaljujući trima knjigama objavljenima u razdoblju od
šest godina.
"Memorial do convento" (Samostanski memorijal) iz 1982. godine,
dobitnica nagrade portugalskog Pen-kluba, barokna je i anakronična
priča. "O ano da morte de Ricardo Reis" (Godina u kojoj je umro
Ricardo Reis - 1984.) zapravo je put u Portugal iz tridesetih godina
ovoga stoljeća kroz život jednoga od heteronima pjesnika Fernanda
Pessoe. U romanu "A jangada de pedra" (Kamena splav - 1986.) autor
zamišlja Iberski poluotok kao dio zemlje odvojen od Europe koji
pluta između Afrike i Amerike.
Zaigrani duh, originalni i bujni stil, u kojemu je rečenica
oslobođena stega interpunkcije, zvukovno bogatstvo jezika,
naracija koja stvara intimni odnos s čitateljem, sve to najbolje
objašnjava ugled koji Saramago uživao kao romanopisac.
Poslije toga objavio je povijesni roman "Historia do cerco de
Lisboa" (Opsada Lisabona - 1989.), zatim "O evangelho segundo Jesus
Cristo" (Evanđelje po Isusu Kristu - 1991.), zamršeni i
ikonoklastički roman čije je objavljivanje podiglo mnogo prašine,
i na kraju "Ensaio sobre a cegueira" (Esej o sljepoći - 1995.),
metaforu o zaraznom sljepilu koje pogađa društvo u kojemu vlada
apsurd.
Zadnji je roman - "Todos os nomes" (Sva imena) objavio 1997.
godine.
Jose Saramago za sebe kaže da je "nevjernik, ali ne ateist",
pristupio je 1959. godine portugalskoj Komunističkoj stranci, a
1995. godine dodijeljena mu je nagrada "Camoes", najvažnija
portugalska nagrada za književno stvaralaštvo.
(Hina) rug bnš
081615 MET oct 98