FRANCUSKA-LIBERATION 7.10.PAPA I USTAŠE

FRANCUSKA LIBERATION 7. X. 1998. Prestanimo raspravljati o Hrvatskoj "Otkako je prije tri godine završio zadnji sukob na Balkanu, Hrvatska je gotovo nestala iz našeg medijskog prostora. Odlučivši da kardinala Alojzija Stepinca proglasi blaženim prigodom njegova drugog posjeta ovoj zemlji, Ivan Pavao II. nije samo preuzeo odgovornost zbog pokretanja stare prepirke o dvoličnom ponašanju Katoličke crkve u doba pronacističkog ustaškog režima Ante Pavelića (1941. - 1945.). On je također bacio grubo svjetlo na burnu hrvatsku povijest. Za neke je to bila lijepa prigoda da se o istom trošku javno ukori mračna prošlost ovoga naroda i sadašnja skretanja 'oca suvremene Hrvatske' Franje Tuđmana. U svom žestokom napadu koji je baš ovdje objavljen ('Liberation' od 1. X.), Daniel Salvatore Schiffer u biti tvrdi da su ustaše klale nemilice, uz 'prešutnu suglasnost Crkve i, dakle, msgr. Stepinca'. Tako je bivši zagrebački nadbiskup koji je umro u kućnom pritvoru 1960., nakon što ga je 1946. Tito osudio na šesnaest godina zatvora, bio tek vjeran sluga 'ustaškog režima u mantiji...' To je naivno. Msgr. Stepinac je tada u više navrata javno osuđivao odstupanja režima koji je uveo 'poglavnik' ('vođa' Ante Pavelić). Ipak, njegovo se ponašanje može nazvati dvoličnim: nakon što je blagonaklono dočekao novi režim, budući je kardinal, svakako, upozoravao na krvoprolića i nasilna preobraćenja pravoslavaca, ali nikada nije raskinuo s ustaškim diktatorom. Pred razmjerima pokolja nad Srbima, prosvjedi Crkve bili su u cjelini jako sramežljivi. Povjesničar Paul Garde bilježi da 'Katolička crkva nije očitovala javni i ozbiljni prosvjed kakav su pokolji morali izazvati' ('Život i smrt Jugoslavije', Fayard). Jedno je sigurno: moralna i politička odgovornost kardinala Stepinca tijekom Drugoga svjetskog rata zavrjeđuje više od oštre osude. Nije li i sam Centar Simona Wiesenthala kojega bije glas da nije sklon zagrebačkoj vlasti, tražio od Vatikana da 'odgodi kardinalovo proglašenje blaženim', a ne njegovo bezuvjetno poništenje? Kada je riječ o malenoj židovskoj zajednici u Hrvatskoj koja se ne žali ni na kakve progone, ona drži da treba istaknuti kako je bivši zagrebački nadbiskup spasio život mnogim Židovima tijekom rata. Prepirka nadilazi samu osobu vrlo prijepornog kardinala Stepinca. Ona otkriva strast koja guši i jedne i druge čim je u pitanju najnovija povijest Jugoslavije. 'Srpska' istina protiv 'hrvatske': čini se nemogućim izbjeći, čak i u Francuskoj, sukob između ovih dviju povijesti. Jesu li svi Hrvati možebitni ustaše? A Srbi tisuće malih Karadžića koji će narasti i koji, uostalom, i sada djeluju na Kosovu? Balkan boluje od povijesti kojoj se stalno podruguju oni koji je pišu ili je ponovno tumače sukladno svojim trenutnim političkim interesima. Kako danas riješiti rušilačku jednadžbu: 'Hrvat = ustaša', jednadžbu koja je 1991. potaknula hrvatske Srbe na pobunu protiv Zagreba? Ponajprije činjenicama, samo činjenicama. Britanski povjesničar Noel Malcolm u svojoj izvanrednoj knjizi 'Bosnia, a short history' (naklada Macmillian), kaže da je 'manjina (Hrvata, op. ur.) bila gorljivi pristaša ustaškog režima, dok je većina bila zadovoljna osnutkom Nezavisne Države Hrvatske (NDH), nakon čega se brzo razočarala te se, i dalje brojčano nadmoćnija, pridružila partizanima'. Rečenica koja neobično zvuči u francuskim ušima... No nedvojbeno je da se sami Hrvati, uz proučavanje činjenica i prijeko potrebnu jasnoću, moraju suočiti sa svojom bolnom prošlosti. Na nesreću, najmanje što se može reći jest da im njihov Predsjednik ne olakšava zadaću. Franjo Tuđman već godinama pokušava pomiriti nepomirljivo: sinove ustaša i partizana antifašista. Jednom je čak govorio o tome da se posmrtni ostaci ustaša zakopaju zajedno s njihovim žrtvama... u Jasenovcu! U njegovim su očima svi Hrvati žrtve: jedni fašizma, drugi komunizma. Prokletstvo koje će izvrsno simbolizirati sudbina kardinala Stepinca. Proglasivši msgr. Stepinca blaženim, Papa bi, ne rekavši ništa o njegovoj neodređenosti prema Anti Paveliću, mogao potvrditi mišljenje šefa hrvatske države. U tom smislu, da bi se završilo sa smiješnom predodžbom o Hrvatskoj koja je 'ontološki' ustaška, smjena u najvišem državnom vrhu u Zagrebu čini se barem isto toliko važnom koliko i točno proučavanje povijesti", piše Thomas Hofnung, bivši izvjestitelj 'Liberationa' iz Zagreba. 080240 MET oct 98