PARIZ, 4. listopada (Hina) - Francuska katolička glasila pokazuju gotovo isto toliku raznovrsnost procjena Papina posjeta Hrvatskoj i beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca kao i "profani" tisak. Prevladavaju ipak pozitivne
procjene, naročito na stranicama dnevnika "La Croix" koji na uvodničkoj stranici svoga subotnjeg broja donosi napis prvog francuskog veleposlanika Georges-Marie Chenua u kome argumentirano brani djelovanje novoga hrvatskog blaženika za vrijeme Drugog svjetskog rata.
PARIZ, 4. listopada (Hina) - Francuska katolička glasila pokazuju
gotovo isto toliku raznovrsnost procjena Papina posjeta Hrvatskoj
i beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca kao i "profani" tisak.
Prevladavaju ipak pozitivne procjene, naročito na stranicama
dnevnika "La Croix" koji na uvodničkoj stranici svoga subotnjeg
broja donosi napis prvog francuskog veleposlanika Georges-Marie
Chenua u kome argumentirano brani djelovanje novoga hrvatskog
blaženika za vrijeme Drugog svjetskog rata.#L#
"Pélerin Magazine" koristi priliku papinskog posjeta da rasčlani
nove pravce djelovanja Crkve u Hrvata i probleme ekumenskog
suživota. Povjesničar Jean-Arnault Dérens u časopisu katolika
distanciranih od Vatikana "Témoignage chrétien" procjenjuje pak da
je Stepinac "kolebao između svoga nacionalizma i osjećaja za
evanđeoske zahtjeve i da je ... u Crkvama Balkana, poglavito u
Albaniji, bilo daleko više propovjednika vjere koji su umrli
mučeničkom smrću i koji bi bili puno neupitniji kao kandidati" za
blaženstvo.
Veleposlanik Chenu spominje u svom članku, u listu "La Croix", neka
do sada manje poznata svjedočanstva o Stepinčevu djelovanju
tijekom svjetskoga rata, između njih i očajničko pismo Paveliću u
svibnju 1941., pisano kao reakciju na vijest o prvom masovnom
pokolju Srba, u Glini. Kao razjašnjenje na pitanje, zašto Stepinac
nije javno raskrstio s režimom kojega je osuđivao, Chenu navodi
njegovu izjavu izaslaniku jugoslavenske vlade u progonstvu
Stanislavu Rapotecu u travnju 1942.: "Da sam to učinio ne bih mogao
pomoći ama baš nikome".
Chenu procjenjuje da su "zbog ogromnog nepoznavanja suvremene
povijesti, žilavosti povijesnih klišea i jakih strasti (u
Stepinčevu slučaju) potrebna znanstvena i nepristrana povijesna
istraživanja. Taj bi znanstveni rad trebao zahvatiti i predratno
razdoblje, sve protagoniste, a ne samo jednu osobu i jednu
zajednicu, te koristiti sve pismohrane. U pitanju su događaji koji
su pogodili stotine tisuće ljudi, čast jednog čovjeka, istina i
pravda".
Služeći se pismohranom ministarstva vanjskih poslova u Parizu
veleposlanik Chenu navodi iz izvješća francuskog konzula Georgesa
Geyrauda od 6. studenog 1942. kako je Stepinčeva "energična osuda
nacionalsocijalističke rasne doktrine (na dan Krista Kralja u
listopadu 1942.) nastavak prosvjeda i predstavki koje mladi i
odvažni zagrebački nadbiskup upućuje državnim vlastima,
riskirajući odmazde protiv vlastite osobe".
Pomoćnik tajnika Biskupske konferencije Ilija Živković ocijenio
je, razgovarajući s dopisnicom "Pélerin Magazine"-a, da "učenje
oprosta nešto jako, jako teško. Povratkom izbjeglica dolazi često
do napetosti. Mi nastojimo usmjeriti naše svećenike na dnevnu
praktičnu primjenu Evanđelja među raseljenim pučanstvom, bez
obzira na vjeroispovijest".
Milenko Popović, jedan od rijetkih pravoslavnih svećenika koji
nije napustio zemlju za vrijeme rata, spominje, međutim, da mu se u
Zagrebu dogodi da "bude vrijeđan na ulici ako nosi haljinu a da je
pravoslavna crkva svakog mjeseca izvrgnuta kamenovanju. Ali
najviše se bojimo prozelitizma (pridobijanja vjernika) koje sada
iskazuju katolici".
Uz ekumenske teme u razgovorima s vodećim katolicima bile su
prisutne i socijalne i društvene teme. Glavni urednik "Glasa
koncila" Miklenić kazao je da je Crkva dulje vremena radila na
razgraničenju s režimom pa se ne misli dati "uhvatiti" u povodu
papinskog posjeta: "Za nas nije važno samo što će Crkva dobiti, nego
što će dobiti narod". Dr. Živković pak precira da su "obrana
ljudskih prava i socijalna pravda najveće brige današnjice. Žaleći
da je okopnila međunarodna pomoć on optimistično gleda na
sposobnost hrvatske Crkve da stvori "novi 'otvoreniji i
pravedniji' identitet".
U opisu prilika u kojima je tijekom Drugog svjetskog rata djelovao
nadbiskup Stepinac i nakon što je u "Témoignage chrétien" spomenuo
niz njegovih antifašističkih istupa, povjesničar Dérens ipak
spočitava novom blaženiku kako je "pogrešno vjerovao da je ustaški
režim ostvarenje hrvatskog narodnog sna". Ta procjena u njemu budi
bojazan da će Stepinčeva beatifikacija biti doživljena kao
bezrezervna podrška "nacionalističkom hrvatskom režimu i njegovom
prepravljanju povijesti".
Dérens smatra naime da se je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman
"nakon što je prekinuo s komunizmom, a prije nego što je postao
'otac neovisnosti', želio vidjeti kao povjesničar, i to
revizionistički povjesničar, koji je nijekao stvarnost masovnih
pogubljenja u ustaškim logorima ... Nakon dobivena rata - tvrdi
katolički povjesničar - Hrvatska je na putu da postane prva
'etnički čista' država balkanskog poluotoka".
(Hina) bsa dh
042200 MET oct 98