PARIZ,6.listopada(Hina)"Oh, divno li je biti Židov pri svršetku ovoga dvadesetoga stoljeća! Nismo više optuženici Povijesti, mi smo joj mezimčad." Tim riječima počinje Alain Finkielkraut svoj članak u pariškom "Le mondeu" od srijede,
pod naslovom "Mons. Stepinac i dvije patnje Europe". "Duh svijeta nas ljubi, časti, brani, prihvaća se obrane naših interesa", nastavlja ugledni filozof, profesor na l'Ecole polytechnique.
PARIZ,6.listopada(Hina)"Oh, divno li je biti Židov pri svršetku
ovoga dvadesetoga stoljeća! Nismo više optuženici Povijesti, mi
smo joj mezimčad." Tim riječima počinje Alain Finkielkraut svoj
članak u pariškom "Le mondeu" od srijede, pod naslovom "Mons.
Stepinac i dvije patnje Europe". "Duh svijeta nas ljubi, časti,
brani, prihvaća se obrane naših interesa", nastavlja ugledni
filozof, profesor na l'Ecole polytechnique.#L#
"Novinari podižu nemilosrdne optužbe protiv svega onoga što Europa
ubraja među kolaboracioniste ili nostalgičare za nacističkim
vremenom. Crkve se kaju, države čine pokoru, Švicarska ne zna više
kamo bi se djenula, a Srbi nam posvećuju razaranje grada Vukovara
kao da smo mi, Židovi, njihova ljepotica, a oni iziđoše za nas na
viteški megdan."
Izriče zatim želju da, uz sveopće udvaranje, ti novi prijatelji što
se toliko isprsavaju budu podjednako i skrupulozni prijatelji
istine. Kaže da bi mu drag bio medijski gnjev izvazvan
beatifikacijom kardinala Stepinca da je taj čovjek zaista
služinski podupirao ustaški režim. "Ali to nije slučaj."
"Da bi se to znalo, valja se već malo informirati", nastavlja. Ali
ne mora kod zagrebačkih vlasti, već se to može i kod anglosaksonskih
povjesničara i hrvatskih Židova, kaže. Spominje zatim prosvjed
zagrebačkog nadbiskupa iz travnja 1941. protiv tada proglašenih
protusrpskih i protužidovskih zakona, pa njegovo organiziranje
bijega židovske djece u Mađarsku i Palestinu, kao i Stepinčeve
propovijedi koje su zbog njihove žestine partizani preuzimali i
koje su prenošene preko londonskog radija.
Finkielkraut navodi iz Stepinčeve propovijedi na blagdan Krista
Kralja od 24. listopada 1942. riječi o tome kako su "svi ljudi svih
rasa djeca Božja, svi bez razlike, bili oni Cigani, crnci,
civilizirani Europljani, Židovi ili arijevci".
"Zašto li se sadašnji advokati židovstva, toliko brojni i vatreni,
nisu potrudili da se informiraju kod Židova, koje tobože brane?"
pita se, pa odgovara: "Zato što njih ne zanimaju Židovi, posebno ne
oni po zakutcima Europe. Njih zanima da se vide lijepi u zrcalu
antifašizma."
Zatim piše o mostarskom biskupu Alojziju Mišiću, koji je 1941.
zabranio svome svećenstvu da podijeli odrješenje bilo kome tko je
sudjelovao u ubijanjima Srba, te da se ovaj požalio Stepincu zbog
"vladavine pokolja" što je uzela maha u Hrvatskoj.
O komunizmu Finkielkraut kaže da je svoj antifašizam izvrnuo u
oruđe nasilja, po logici: fašizam je zlo - svi naši naprijatelji su
zli - dakle, svi su naši neprijatelji fašisti. Zbog toga okrutnog
silogizma imaju Hrvati danas toliko muke da rasprše sve nagomilane
laži o njima. Pisac se pita: "Zar da im se pomogne ponovnim
prizivanjem i pridavanjem vjere onome što su manipulatori
spravili?" Pa nadovezuje:
"Ali, tko uopće želi istinski pomoći Hrvatskoj, ako treba i protiv
njezine vlade, da se suoči sa svojom prošlošću, da otvoreno ispita
mračni ili čak stravični dio svoje povijesti, umjesto da vidi samo
svoje patnje i da vazda samo jadikuje?"
"Naše je doba odviše zaposleno zauzimanjem poze, a da bi se moglo
baviti pravim izazovima prošlosti i sadašnjosti", rezignirano
zaključuje Finkielkraut.
(Hina) vpv mb
062018 MET oct 98