INTERVJU PREDSJEDNIKA TUĐMANA ZA RADIO I TV VATIKAN (2)

ZAGREB, 1. listopada (Hina) - Je li moguć intereuropski dijalog, na koji je pozvao Papa još u studenom 1982., dijalog pomirenja koji će voditi prema pravoj, jedinstvenoj i demokratskoj Europi, i što Hrvatska čini glede toga, zanimalo je vatikanskoga novinara (Guillermo Martin Rodriguez). Danas smo postigli veću suglasnost između europskih naroda, europskih država, pa i europskih sila nego ikada u dosadašnjoj povijesti, kazao je dr. Tuđman, dodavši: "Hvale su vrijedni napori Svete Stolice i Svetog Oca kao vrhovnoga moralnog autoriteta da nas sve usmjeri pronalaženju takvih odnosa u Europi koji bi spriječili izbijanje novih sukoba kakvih smo imali u prošlosti, pa i u ovome stoljeću. No čini mi se da ta Europa može biti jedino Europa, kao što je i general de Gaulle jednom rekao, Europa domovina i naroda. Svaki bi pokušaj stvaranja neke unitarne Europe sam po sebi značio pokušaj nametanja hegemonije ili majorizacije jedne ili više europskih sila. Prema tome, smatram da iz sveukupna povijesnog iskustva ne samo Europe nego uopće čovječanstva treba pronalaziti načina da se nađe sklad između nacionalnih zajednica, nacionalnih država kao nezamjenjivih sastavnica ljudske zajednice i zajedničkih interesa u razvijanju kulturnih i civilizacijskih veza i odnosa na dobrobit i pojedinaca kao ljudskih bića i naroda kao nezamjenjivih sastavnica međunarodnoga poretka." I Hrvatska je za jednu takvu Europu, Europu domovina i naroda, jer je poučena sveukupnom svojom poviješću. Hrvatska ima dovoljno iskustava da temelji svoju politiku na tim osnovama, da je i Europa moguća i korisna i svrhovita za Europu u cjelini, ali i za svaki pojedini narod, samo kao zajednica ravnopravnih naroda, kazao je predsjednik Tuđman. Zamoljen da ocijeni značenje ponovna dolaska Pape u Hrvatsku u 20. godini pontifikata (Andrej Majewski - Radio Vatikan) s obzirom na promjene što su se u međuvremenu dogodile u istočnoeuropskim zemljama te da iznese svoja sjećanja na trenutak kad je doznao da novi Papa potječe iz Poljske, znači jedne od zemalja koja je imala komunistički režim. "Sama pojava Karola Vojtyle kao rimskoga Pape značila je novitet, važan događaj i u životu Katoličke crkve. Katolička je crkva tražila mogućnosti obnove svoga duhovnog utjecaja u svijetu dopuštanjem religijske službe na nacionalnim jezicima. A to što je Sveti Otac došao iz Poljske, iz komunističke zemlje, samo po sebi je značilo da je pred svijetom bila zadaća kako da taj dio svijeta, ne samo u Europi nego i šire, što je bio pod utjecajem marksističke doktrine pa i socijalističke stvarnosti i politike, izađe na kršćanska stajališta, da se obnovi katolička i kršćanska civilizacija. I to nakon što je zapadno društvo i zapadna demokracija bila u krizi nakon Prvoga svjetskog rata i nakon sukoba dviju velikih ideologija kao što su marksističko-komunistička i nacističko-fašistička. U tom je pogledu Papa iz Poljske sam po sebi značio i zaokret, jedno dalekosežno razmišljanje katoličkih krugova. A sama ličnost, sama osobnost Karola Vojtyle kao Pape pokazala se kao jednom od najvažnijih u suvremenu svijetu". On se, kazao je hrvatski Predsjednik, sasvim sigurno ne samo snagom katoličanstva, kršćanstva nego i svojom osobnošću nametnuo kao najveći moralni autoritet današnjeg svijeta. Dr. Tuđman je zapitan što hrvatska Vlada čini kako bi osigurala potpunu slobodu medija u kontekstu odnosa Hrvatske i Europske unije i poziva nekih zemalja da bi Hrvatska trebala djelovati prema potpunijoj koncepciji demokracije, posebno na slobodu djelovanja medija (Marcus Bakermans - Radio Vatikan). Zahtjevi da Hrvatska treba učiniti više za slobodu medija, rekao je dr. Tuđman, dolaze od onih međunarodnih krugova koji se ne mogu pomiriti s hrvatskom slobodom, hrvatskom demokracijom i hrvatskom nezavisnošću (...), onih krugova koji su po svaku cijenu htjeli sačuvati versaillesku Jugoslaviju. "Hrvatski je narod jedan od najstarijih europskih naroda i nema nikakve potrebe da se približava Europi jer on je bio Europa od svojih prvih početaka. Malo ima naroda u Europi koji ima takvih i kulturnih i pisanih spomenika kao hrvatski. Hrvatska ima takvih pisanih pravnih dokumenata kao malo koji narod u Europi i u svijetu. Poljički statut, Korčulanski statut, Novovinodolski statut, Istarski statut, sloboštine gradova u sjevernoj Hrvatskoj, sve su to dokazi i pravne podloge hrvatske nacionalne svijesti i kulture. Prema tome, ambicija da nas se uči parlamentarnosti i demokraciji, dopustite, ne može se pripisati poznavanju hrvatske povijesti i dobronamjernosti, nego nekim posebnim interesima na tlu Hrvatske. Unatoč tomu što je bila izložena jugokomunističkoj i velikosrpskoj agresiji, što je neko vrijeme trećina, a sve do 1995. četvrtina hrvatskog teritorija bila okupirana, Hrvatska je i u tim ratnim okolnostima provodila izbore. U ovih osam, devet godina hrvatske samostalnosti izbori su provedeni osam puta", podsjetio je predsjednik Tuđman. "Što se tiče slobode medija, ona je tako široka da to dijelom prelazi u nekulturni kaos. Kad smo tim pobornicima europske i američke demokracije, koji su nam stalno govorili o tome zato što su htjeli jednu drugu Hrvatsku, pokazali kakve slobode imaju i kako pišu ti oporbeni listovi, kazali su 'odurno, gotovo nezamislivo'." Hrvatska je uspostavljena na demokratskim osnovama, zasniva se na svom demokratskom Ustavu i provodi demokratsku politiku", dodao je predsjednik Tuđman. Hrvatska je osigurala pomirbu zavađena hrvatstva i kao ni u jednoj zemlji bivšega komunizma i socijalizma izbjegnuti su i socijalni i društveni nemiri, postignuta društveno-politička i gospodarska stabilnost pa se postavlja pitanje zašto ima takvih negiranja i neosnovanih oponiranja? Upravo zbog toga što se mnogi ne mogu miriti s uspostavom samostalne demokratske Hrvatske, pa i zbog dobrih veza između današnje demokratske Hrvatske i Katoličke crkve i Vatikana. Upitan (Jean Charles Putzolu - Radio Vatikan) o odnosima Hrvatske s međunarodnom zajednicom nakon "daytonskog mira", s obzirom na to da se i međunarodne organizacije koje su pomagale u ratnim vremenima tuže da više nemaju sredstava. "A i srpsko se stanovništvo posebno tuži, osjeća se napuštenim od međunarodne zajednice". Dijelite li to mišljenje? U odgovoru dr. Tuđman je naglasio kako je za obustavu neprijateljstava u Bosni i Hercegovini od najveće važnosti bio washingtonski sporazum, kao sporazum o stvaranju mira između Hrvata i Muslimana u BiH i o stvaranju hrvatsko-muslimanske federacije. Na tu hrvatsko-muslimansku federaciju mogli smo pristati samo pod uvjetom da bude, kao što je rečeno washingtonskim sporazumom, konfederalno vezana s Hrvatskom. To nisu bili naši prijedlozi, nego prijedlozi Sjedinjenih Američkih Država i vjerojatno njihovih saveznika. Ti washingtonski sporazumi dobili su u daytonskom sporazumu formulaciju kao 'posebni odnosi' između Federacije i Hrvatske, odnosno RS sa Srbijom i Jugoslavijom. "I smatram da - ne samo onoga momenta kad su ti washingtonski i daytonski sporazumi potpisani nego i danas - da dosljedna provedba njihova i duha i slova zaista može značiti jedinu osnovu za rješavanje te jako zamršene bosanske krize." "Što se tiče Srba, ne može se pobjeći od stvarnosti da su uz jugokomunističku agresiju, u agresiji za slamanje i onemogućavanje hrvatske slobode i hrvatske samostalnosti sudjelovali i Srbija iz Jugoslavije i srpsko pučanstvo u Hrvatskoj. Prema tome od te povijesne istine koja je ostavila sasvim sigurno ne samo političke nego i duboke moralno-psihološke posljedice ne može se pobjeći i ne može ih se prevladati preko noći. Mi smo sa svoje strane sve učinili da pružimo ruku pomirnicu i tim Srbima u Hrvatskoj koji su digli oružje na hrvatsku vlast, a isto tako izjasnili smo se za normalizaciju odnosa sa Srbijom i Jugoslavijom. I mislim da nakon gorka iskustva, nakon poraza i političkog i vojničkog koji je ta komunistička i velikosrpska agresija doživjela, da je znatan dio, pa čak mogao bih reći i najodgovorniji ljudi u Srbiji, shvatio da više ne mogu graditi svoje odnose prema Hrvatskoj na takvim imperijalističkim i agresivnim pothvatima." I Sveti je Otac prilikom svoga prvog posjeta Hrvatskoj uputio na potrebu pomirenja, na potrebu uspostavljanja normalnih odnosa. Smatram kako je nužno da, nakon što je uklonjena ugroza od srpske pobune i srpske agresije na Hrvatsku, dođe do pune normalizacije odnosa između hrvatskog i srpskog naroda kao dvaju najvažnijih i najvećih naroda na ovome području", kazao je predsjednik Tuđman. (Hina- nastavlja se ) mb ds 012026 MET oct 98