GS: KOME POVJERITI OSIGURANJE ŽIVOTA?

OPATIJA, 1. listopada (Hina) - Ne nasjedajte većim svotama osiguranja i dobiti, provjerite osiguravajuće društvo pri Direkciji za nadzor osiguranja, analizirajte njegovu vlasničku strukturu i banku u kojoj ima otvoren žiro-račun, savjetuje predsjednik Uprave Prima osiguranja Božidar Huljev odgovarajući na pitanje kome povjeriti svoje osiguranje života. To je bila jedna od aktualnih tema 3. međunarodne bankarske konferencije, koja se pod nazivom "Upravljanje rizicima, sanacija ili bankrot banaka i financijskih institucija" održava u Opatiji od 30. rujna do 2. listopada.#L# Ako se uzme u obzir trenutačan broj stanovnika Hrvatske koji imaju sklopljen neki oblik osiguranja života te udio premije osiguranja života u bruto domaćem proizvodu (BDP), koji je lani iznosio 1,5 posto, financijski analitičari i sami osiguravatelji predviđaju brzi razvoj tih financijskih institucija kod nas. Takav rast zahtijevat će stručne osiguravatelje i njihove agencije, ali i učinkovite zaštitne državne mehanizme kroz, primjerice, Zakon o osiguranju i Direkciju za nadzor osiguranja. Prema realnim svotama osiguranja, dobit osiguranika ovisi o dužini trajanja osiguranja, a u europskim granicama za deset godina iznosi od 28 do 30 posto, za 15 godina od 46 do 50 posto, za 20 godina od 68 do 70 posto i za 30 godina od 98 do 100 posto. Veći iznosi dobiti su, smatra Huljev, nerealni. Grupa uglavnom novih osiguravajućih kuća u Hrvatskoj povećala je svote osiguranja za 10 do 15 posto, opravdavajući taj potez time što plasiranjem novčanih sredstava prikupljenih od premija životnog osiguranja u Hrvatskoj postižu kamatu koja je dva i više puta već od one koju su ostvarivali strani osiguravatelji od kojih su preuzeli tarife životnog osiguranja. Na duži rok, odnosno 10, 20, 30, pa i više godine nemoguće je održati tako visoku kamatu, upozorava Huljev, a u prilog tomu idu i prilično ujednačene europske kamate. Visoka kamata je opasna zbog visokog rizika plasmana novca. Da bi održale svoje ugovore do kraja trajanja osiguranja, takve kuće moraju svake godine novu produkciju osiguranja povećati za 30 do 50 posto, istaknuo je Huljev. Krajem prošle godine osiguravatelji su u Hrvatskoj tzv. "matematičku pričuvu" najčešće, u 40,41 posto slučajeva, ulagali u kredite pravnim osobama, zatim 34,83 posto u depozite i druga ulaganja u domaće banke te 13,98 posto u vrijednosne papire RH. Osiguravatelji života u razvijenim tržišnim ekonomijama ulažu u korporativne obveznice i hipotekarne kredite te sekuritizirane vrijednosnice zbog stabilnijeg priljeva premija i predvidivog povlačenja sredstava. Usporedbe radi, u strukturi plasmana osiguravatelja života u SAD- u, najveći dio, 42 posto, otpada na korporativne obveznice, 19 posto na hipoteke, 15 posto na državne vrijednosnice te 9,0 posto na dionice. Osiguravatelji pritom nastupaju na tržištu kao institucionalni investitori i to upravo na području dugoročnih investicija, što je značajno za razvoj države. Sada postoji pet vrsta životnih osiguranja: osiguranje za slučaj smrti s određenim trajanjem, doživotno osiguranje za slučaj smrti, osiguranje za slučaj doživljenja, mješovito, i renta. Postoje i prednosti pojedinih oblika osiguranja kod osiguravajućih tvrtki u odnosu na ono što nude banke. Primjerice, osiguranje rente za 40-godišnjaka koji godišnje želi uplaćivati tri tisuće kuna, donijet će mu nakon 20 godina uz četiri posto godišnje kamate 109.240 kuna. Rentna će mu štednja u banci na isti rok donijeti 92.907 kuna, tj. 17,58 posto manje nego osiguranje. Za mješovito osiguranje uz premiju od tisuću njemačkih maraka godišnje, pristupnu starost od 35 godina i kamatnu stopu od 4,5 posto, uz ukupnu uplatu od 20.000 kuna, vrijednost osiguranja bit će 37.539 kuna, približno pet tisuća kuna više nego kod rentne štednje u banci. Jadranka Šević (Hina) js sbo 011202 MET oct 98