RFI-FRANC I NJEM U EUROPI-30-9

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 30. IX. 1998. Ulogu Francuske i Njemačke u Europi komentira Vojislav Stojanović "Povodom današnjeg posjeta Parizu budućega njemačkog kancelara Gerharda Schrödera, križaju se brojne službene izjave pune optimizma o obnovi francusko-njemačkog motora u Europi koji će, kako se vjeruje, biti podmazan već samim tim što u Bonnu dolazi nova momčad na vlast. Nekada, s Helmutom Kohlom, Njemačka se smatrala najeuropskijom od zemalja EU-a. Čak je bivši kancelar s federalističkom idejom o stvaranju sjedinjenih europskih država u jednom trenutku izazvao pravo nezadovoljstvo Francuza. Od ujedinjenja Njemačke, i od dolaska Jacquesa Chiraca 1995., nešto uočljivije, a posljednjih mjeseci dosta očito, dolazi do usporavanja i dosta neravnomjernog rada francusko-njemačkog stroja. Razlike oko budućeg europskog proračuna, sa zahtjevom Bonna da se ograniči njemački doprinos poljodjelskoj politici petnaestorice, oko reforma ustanova Europske unije, posebno njezina proširenja, pokazale su, s jedne strane, da nacionalni interesi i kod najvećih počinju nadjačavati europske i, drugo, da Francuska prestiže Njemačku u europskim poslovima, lakše prihvaćajući euro i dajući više konkretnih inicijativa u različitim područjima. Kakvo vrijeme nastupa sa Schröderom i socijaldemokratima pitanje je u ovom trenutku otvoreno, pri čemu se s francuske strane pokazuje više nada nego što se daje utemeljenih prognoza. Dva upozorenja iskusnih osoba, mnogo prije nego što su održani izbori, začudo nisu naišla na veći odjek u javnosti. Njemački predsjednik Roman Herzog rekao je da se snažno obnavljaju stare predrasude o Francuskoj kao o 'latinskom srcu Europe' i Njemačkoj kao 'germanskom novčaniku'. Suočena sa svjetskim društvom informacija, Francuska bi reagirala defanzivnim kulturnim šovinizmom, dok bi Njemačka dopustila da nestane njemački kulturni identitet. 'Za mene ovakve predrasude nemaju nikakvu vrijednost', rekao je Herzog. Jedan od glavnih graditelja Europske unije i bivši predsjednik Europskog povjerenstva Jacques Delors, podjednako je izravan: 'Treba raditi zajedno kako bi se spriječilo da Francuska i Njemačka postanu stare rentijerske gospođice Europe ili još gore, da počnu gušiti elan izgradnje zajedničke Europe'. Jedna od poanti ovih upozorenja jest da Pariz i Bonn ne trebaju gledati kako funkcionira njihov par, što im je bila najveća briga ranijih desetljeća, nego kako s njima funkcionira cijela Europska unija, drugim riječima, Stari Kontinent u cjelini. Nacionalisti s obje strane Rajne predugo su zanemarivali ostale nacije Europe i brinuli hoće li bliskim odnosima svojih zemalja, izuzetno opterećenih poviješću, jedna moći preteći drugu. U svijetu u kojemu su dominirale super-sile trebalo je na tlu starog kontinenta obnoviti igru lokalnih velikih sila koje su, kako su ipak bile relativno male, bile obvezne stalno biti zajedno. 'Preko europske integracije, Francuska teži reinkarnaciji, a Njemačka iskupljenju', pisao je s uvjerenjem nekadašnji američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinsky. Jednom riječju, brak iz računa, a ne iz ljubavi, dobro je funkcionirao dok je postojao taj račun. Danas, kad se u najvećoj mjeri Francuska reinkarnirala, a Njemačka iskupila, aktualni postaju drugi računi, što znači druge veze između partnera. O promjenama u ovom smjeru, samo diplomatskim jezikom, govori u izjavi za RFI bivši ministar, danas i službeni predstavnik neogolističke stranke Francois Fion: 'Mislim da francusko-njemački odnosi daleko nadilaze osobe čelnika dviju zemalja. To se vidjelo u prošlosti s parovima koji su izuzetno dobro funkcionirali, kao između Mitterranda i Kohla i još ranije Giscarda d'Estainga i Schmidta. U našoj povijesti nalaze se razlozi ove posebne važnosti francusko-njemačkih odnosa, čak i sada, kad odnosi nisu ekskluzivni ni za Nijemce kao ni za nas. Smatram, s druge strane, da jačanje odnosa s Velikom Britanijom može imati samo prednosti. U stvari, prvo pitanje koje će se postaviti jest hoće li nova ekipa u Njemačkoj ići još dalje u europskoj izgradnji, odnosno hoće li se, na neki način, pomalo odvojiti od SAD-a ili će nastaviti politiku određenog potčinjavanja SAD-u na planu vanjske politike i obrane. Upravo prema tom pitanju bit će potrebno ispitati nove odnose između Schrödera i Engleza', rekao je za RFI Francois Fion. U današnjem uvodniku 'Le Figaroa' komentator Georges Suffert bavi se izravnije istom temom: 'Koji je pravi problem? Naravno, Velika Britanija', piše Suffert. 'Francuski čelnici misle da Schröder želi obnoviti 'čarobni trokut' London-Berlin-Pariz. Ideja nije nova, i Francuzi su često zamišljali taj trenutak, ali je bilo previše rano. Vječita europska ravnoteža igre između tri prijestolnice pojavljuje se kao iskušenje ili kao strah u mnogim glavama. Genijalni bi potez bio stvaranje nove ideje za nove odnose. Na nesreću, do toga još nije došlo', primjećuje uvodničar 'Le Figaroa'. Problem je, inače, s Velikom Britanijom, čak i ovom Tonya Blaira, zato što je ona postigla najmanji napredak prema europskoj integraciji, kako u slučaju s eurom, o čemu će se organizirati referendum sljedećih godina, tako i u slučaju europskih ustanova u kojima Britanci ne žele čak ni tragove federalizma. Blair je prihvatio mnogo konstruktivniju proeuropsku politiku od one koju je vodio John Major, ali u ovom trenutku svi aranžmani Pariza, Bonna i Londona mogu imati više obilježje dogovora triju nezavisnih europskih sila nego pokretača zajedničkog europskog stroja. Završetak hladnog rata u svijetu donio je, umjesto bipolarne podjele, regionalna multipolarna okupljanja u okviru EU-a, i koristi svoje šanse. Međutim, proces gubljenja monopola malog broja velikih sila nastavlja se i u Europi petnaestorice. Od dosadašnjeg dueta, postoji mogućnost stvaranja trijumvirata, a možda nije daleko ni europski kvartet s Italijom. U procesima ujednačavanja velikih, europska integracija ne mora biti na gubitku, štoviše, ona bi se u određenom smislu demokratizirala, ali bi i Francuska i Njemačka neminovno gubile sadašnje povlaštene položaje. Pragmatičari Schröder, Blair i Jospin u tom su smislu ne samo simboli uspješnih nacionalnih država nego i uspješno prilagodljivih europskih država". (RFI) 010213 MET oct 98