TUĐMAN INTERVIEW LISTU "MI" / U POVODU POSJETA PAPE

ZAGREB, 26. rujna (Hina) - Ponovni dolazak Svetoga Oca u Hrvatsku i beatifikacija kardinala Stepinca od golemoga je, povijesnog značenja, kazao je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u razgovoru za list katoličke mladeži "MI". U razgovoru, upriličenom u povodu drugoga pastirskog i državnog pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, predsjednik Republike se založio za zajednički rad državne vlasti i Katoličke crkve na mnogim područjima te iznio niz prosudbi o političkom trenutku Hrvatske i o njenom međunarodnom okruženju.#L# Govoreći o uspostavi suverene i neovisne hrvatske države, naglasio je da je hrvatski narod za svih četrnaest stoljeća na ovom području sačuvao svoju nacionalnu i državnu samobitnost ali državotvorna ideja nije u cjelini prevladavala. Tek je u našim danima ta ideja do kraja osmišljena i ostvarena. Unatoč početnom stanju "podvojenog hrvatstva" i malodušnosti u Hrvatskoj, bez stranih prijatelja i bez podrške međunarodnih čimbenika izvojevane su političke, diplomatske i ratne pobjede i stvorena hrvatska država. Opovrgavajući tvrdnje da nas je vodila Njemačka, dr. Tuđman je rekao da su "i Europa i Amerika .. i Njemačka.. bile za održanje Jugoslavije.. Niti u idejno-političkom pristupu, niti kasnije u borbi za uspostavu Hrvatske nikakve pomoći nismo imali ni od koga. Štoviše, budući da je Njemačka bila pod hipotekom Trećeg Reicha, nismo mogli u Njemačkoj kupiti ni čizme". Ipak, "ako je neki narod imao razumijevanja za nas, ali nije smio to reći, to je bio njemački narod". Predsjednik Republike procjenjuje da sada sve treba usredotočiti na sačuvanje postignutoga: "Moramo spriječiti da, nakon svih tih pobjeda, u miru ne doživimo Bleiburg, a to nije nemoguće". Određena međunarodna središta moći pokušavaju Hrvatsku ugurati u različite balkanske okvire ili integracije jugoistočne Europe a iza toga se kriju "neki dublji povijesni, ali i suvremeni razlozi. Međunarodni poredak se zasniva na pobjedi antifašističkih sila i na diktatu tobože demokratskih sila, a ŠkojeĆ provode krajnje nedemokratske metode, što se vidi i danas na Hrvatskoj. Francuska, Engleska i Amerika vode takvu politiku da ne dopuštaju jačanje Srednje Europe, Njemačke, zemalja od Baltika do Jadrana, a budući da smatraju da je Hrvatska sastavni dio njemačke politike, automatski žele da ne budemo sastav te i takve srednjoeuropske politike, nego nas bacaju na Balkan... i žele balkanske i srednjoistočne europske integracije... nasuprot ovakve Europe, Europske unije i nasuprot Rusije". Ocijenjujući da se Hrvatska "nalazi u veoma delikatnom položaju, gotovo u škripcu" predsjednik Tuđman je podsjetio da su Hrvati od XV. do XVIII. stoljeća branili katoličanstvo od osmanlijske najezde, a da je Europa za to vrijeme međusobno ratovala ili im vraćala nezahvalnošću, pogibijom hrvatskih velikaša Zrinskih i Frankopana, itd. "Danas opet ne pristaju da nas oslobode od te vezanosti za Balkan iz svojih razloga i sve je do nas hoćemo li sačuvati tu nacionalnu svijest i jedinstvo većine naroda, većine jer ne može se nikad imati stopostotno jedinstvo, jer u svakom narodu ima manji dio lutanja. Budemo li sačuvali to jedinstvo i unutarnju društveno-političku snagu i gospodarsku stabilnost te vojnu snagu koju smo stvorili u ratu, neće nas moći ugroziti. Ali, ako bi uspjeli da nas rastroje, budućnost samostalne i suverene Hrvatske nije sigurna". Protivnici HDZ-a predbacuju HDZ-u, hrvatskoj državi i njenom predsjedniku nacionalizam iako su "u stranku uključeni ljudi od desnice do ljevice" a država je pokazala otvorenost i prema povratku ljudi koji su joj nanijeli žrtve. "Znači, ne vodimo nikakvu ekstremnu nacionalističku politiku. Osim toga Srba ima 40 tisuća u Zagrebu, u Hrvatskoj do 300 tisuća. Ali za taj i takav soroševski svijet, soroševsko slobodno društvo, za jednostrana socijalistička shvaćanja, za masonska shvaćanja, mi smo zemlja, koja je loš primjer drugima". Naglašavajući važnost pomirbe i nacionalnoga jedinstva u očuvanju hrvatske državnosti, Predsjednik je istaknuo ulogu svih slojeva hrvatskoga naroda. Posebno je upozorio na Hrvate u BiH, poglavito na one koji su u Hercegovini bili izvrgnuti jugokomunističkoj i srpskoj agresiji. Samosvijest Hercegovaca se pokazala kad su godine 1991. obični ljudi stali na ceste pred jugokomunističke tenkove da im spriječe prolaz prema Splitu. Hercegovci, raseljeni i neraseljeni, sudjelovali su u svim borbama od Dubrovnika do Vukovara. Naglasivši kako su Hercegovci dali razmjerno najveće žrtve, Predsjednik je dodao da danas, oni koji se protive hrvatskoj suverenosti nama "nameću kompleks da Hercegovci vladaju Hrvatskom". Odgovarajući na pitanje o aktualnim pritiscima, Predsjednik se osvrnuo i na slučaj Šakić. "Imali su ga pedeset godina a nisu ga pozvali na odgovornost, niti su nam ga prije spočitavali, nego to čine sada u okviru općega pritiska" kojim Hrvatsku treba destabilizirati. Šakić bi trebao poslužiti da bi nas se podsjetilo na NDH, procijenio je dr. Franjo Tuđman. "Međutim, mi smo apsolutno, i ja osobno, i demokratska Hrvatska, osudili ustaške zločine. Ali smo isto tako kazali da čitav hrvatski narod nije bio ni ustaški, niti je odgovoran za zločine koji su počinjeni. Prihvatili smo suđenje Šakiću i to ćemo suđenje iskoristiti da se dokaže istina koliko je žrtava bilo u Jasenovcu i u Hrvatskoj u cjelini". Govoreći o ulozi Crkve, Predsjednik je upozorio na njezinu golemu povijesnu ulogu koju i danas ima. "Ova se demokratska vlast osniva na načelima kršćanske civilizacije" pa državna vlast i Katolička crkva imaju mnogo zajedničkoga posla. "Moramo ujediniti snage, prije svega na odgojnom području, od vrtića do najvišeg obrazovanja, u njegovanju moralnih i etičkih načela", smatra Predsjednik te spominje mogućnosti zajedničke borbe protiv droge, kriminala i one kulture koja propagira zločin i nasilje. "Katolička crkva i ova država moraju udružiti napore za uvažavanje obitelji kao osnovne stanice društva i nacije, za njegovanje i postizanje duhovnoga preporoda hrvatskoga naroda", kazao je predsjednik Tuđman i dodao da Katolička crkva i demokratska vlast Hrvatske, imaju veliko područje zajedničke djelatnosti na polju moralnog, duhovnog i demografskog preporoda hrvatskoga naroda. "Nesumnjivo je Katolička crkva, kao i Sveti Otac, jedini moralni autoritet, i to priznati autoritet u današnjem svijetu, u današnjoj civilizaciji" što ponovnom dolasku Svetoga Oca u Hrvatsku daje veliku i povijesnu važnost. Predsjednik Tuđman je kazao da je beatifikacija kardinala Stepinca od goleme važnosti i za hrvatski narod i za Katoličku crkvu u Hrvata, pa i za katoličanstvo u cjelini. Prigoda je da se u hrvatskim glasilima podsjeti na Stepinčevu izjavu na suđenju: "Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bi osjetio bilo hrvatskoga naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji". "Znači, ne za ustaštvo, ne za fašizam", kazao je predsjednik Tuđman ističući značaj te Stepinčeve ideje. Stepinac je jedna od najistaknutijih ličnosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata i nakon toga. Stao je na stranu prava hrvatskoga naroda na svoju nacionalnu državu, ali se odlučno suprotstavio ustaškim, fašističkim metodama. Suprotstavio se provedbi rasističkih zakona i zločinima, ali isto tako se suprotstavio i komunističkom režimu, rekao je dr. Tuđman. "Posjet Svetoga Oca može poslužiti kao potpora i u odnosu na pritiske međunarodne zajednice, onih krugova koji nisu skloni ne samo hrvatskoj samostalnosti, nego koji nisu skloni niti onoj Hrvatskoj koja se zauzima, evo, za načela koja sa sobom propovijeda i nosi, za koje se zauzima i Katolička crkva i Vatikan". "Mislim da je i beatifikacija kardinala Stepinca, dolaskom Svetog Oca, potpora demokratskoj Hrvatskoj, ne samo Katoličkoj crkvi u Hrvata, nego uspostavi takve demokratske Hrvatske u kojoj Katolička crkva ima punu širinu i puno pravo djelatnosti u duhu svojih načela i u korist naroda u kojem živi". (Hina) mk/mb mć 262034 MET sep 98