DEN HAAG, 25. rujna (Hina) - Na suđenju generalu Tihomiru Blaškiću obrana je u petak izvodila dokaze o djelovanju zapovjednog lanca u Operativnoj zoni Srednja Bosna (OZSB), kojom je zapovijedao optuženi Blaškić, te je naglasila da
Blaškić, zbog nepravilnosti u tom lancu i specifičnom ratnim uvjetima, nije mogao djelotvorno nadzirati sve postrojbe.
DEN HAAG, 25. rujna (Hina) - Na suđenju generalu Tihomiru Blaškiću
obrana je u petak izvodila dokaze o djelovanju zapovjednog lanca u
Operativnoj zoni Srednja Bosna (OZSB), kojom je zapovijedao
optuženi Blaškić, te je naglasila da Blaškić, zbog nepravilnosti u
tom lancu i specifičnom ratnim uvjetima, nije mogao djelotvorno
nadzirati sve postrojbe. #L#
Obrana je predočila dokaze o odsječenosti kiseljačke enklave od
sjedišta Operativne zone HVO-a u Vitezu, među kojima su bili
obavijest jednog kiseljačkog zapovjednika u travnju 1993. godine o
tomu da ne može dostaviti Blaškiću traženo izvješće zbog nesigurnih
komunikacija.
"Ako zapovjednik na terenu ne može provjeriti stupanj izvršenja
zapovijedi, a s terena prima samo pisana izvješća, on nema uvid u
stvarno stanje na crtama obrane", kazao je svjedok Slavko Marin,
bivši načelnik za operativu u Blaškićevu stožeru u Vitezu.
Obrana je potom predočila zapovijed generala Milivoja Petkovića,
zapovjednika Glavnog stožera HVO-a, upućenu u kolovozu 1993.
godine istodobno zapovjedniku OZ Tihomiru Blaškiću u Vitez i
zapovjedniku Operativne grupe Ivici Rajiću u Kiseljak, u kojoj
Petković traži da se njih dvojica "povežu i konzultiraju" te rade na
"usuglašavanju skupnih djelovanja na pravcu Busovača-Kiseljak".
"Iz te se zapovijedi vidi da glavni stožer na istoj razini tretira
Blaškića i Rajića, koji je formalno podređen Blaškiću", kazao je
svjedok.
U interviewu Slobodnoj Dalmaciji, koji je predočen kao dokaz, Rajić
je, nakon što je u Mostaru suđen i oslobođen optužbi, u prosincu
1995. godine kazao da je s Blaškićem, koji mu je "u početku bio
formalno nadređen" imao "verbalna i profesionalna neslaganja", te
da je "stanje na terenu nametnulo situaciju u kojoj su obojica bili
jednako odgovorni glavnom stožeru, svaki za svoje područje."
Svjedok je također govorio o statusu postrojbe za posebne namjene
Vitezovi te statusu 4. bojne vojne policije koji su djelovali u
Srednjoj Bosni, ali su, kazao je svjedok, pod Blaškićevim
zapovjedništvom bili samo u operativnom smislu, ali nisu bili pod
izravnim zapovjedništom niti u organizacijskom sustavu OZ Srednja
Bosna. Svjedok je rekao da je postrojba Vitezovi bila
organizacijski vezana za odjel obrane HZHB, a postrojbe VP-a za
Upravu VP-a pri tom odjelu.
Pripadnike VP-a disciplinski je mogla kazniti Uprava VP-a, a ne
Blaškić, kojemu VP nije bila dužna dostavljati ni rezultate
istraga, napomenuo je svjedok.
Obrana je predočila i dokumente upućivane postrojbi Vitezovi iz
kojih se vidi da je ta postrojba, utemeljna u rujnu 1992. godine,
primala zapovjedi od zapovjednika glavnog stožera HVO-a i ministra
obrane HZHB. Zapovjednik Vitezova, Darko Kraljević, koji je nakon
rata poginuo u prometnoj nesreći, prije osnivanja Vitezova bio je
zapovjednik HOS-a za Srednju Bosnu. U izvješću o radu HOS-a, u
srpnju 1992. godine, Kraljević napominje kako HOS nije pod
zapovjedništvom HVO-a i kako je to "vojska hrvatskog naroda." Do
rujna 1992. godine, postrojbe HOS-a su u cijeloj BiH prešle u HVO,
dodao je svjedok.
"Premda nije mogao izravno dati zadaću Vitezovima, Blaškić ih je
često uključivao u svoje pismene zapovijedi jer se trudio ustrojiti
bolju organizaciju HVO-a u Srednjoj Bosni" i "jer je želio da
Vitezovi nauče kako treba funkcionirati vojska", kazao je svjedok
dodajući kako je činjenica da Vitezovi nisu pripadali u
organizacijski sustav OZSB odražavala grešku u ustroju HVO-a.
"Vitezovi su koristili činjenicu da nisu bili pod zapovjedništvom
OZ, dok su istodobno bili teritorijalno odvojeni od zapovjedništva
u Mostaru", kazao je on. "Uz pravne probleme, teškoću je
predstavljala i činjenica da su pripadnici Vitezova bili "domaći
momci" koji su u ratu protiv srpske vojske bili od prvog dana, te su
bili uvažavani", dodao je Marin.
Kako bi dokazala teškoće koje je Blaškić imao u osiguravanju
provedbi svojih zapovijedi, obrana je naglasila da je postojalo
sedam razina zapovjednog lanca, i to u situaciji gdje vojska nije
bila profesionalna niti disciplirana. Svjedok je rekao da je
zapovijed od Blaškića prenošena preko zapovjednika brigada, bojni,
satnija, voda i desetina prije no što je stigla do skupina vojnika
ili pojedinaca. Istim su razinama, ali u drugom smjeru, išla
izvješća do Blaškića. "Blaškić je izdavao načelne borbene zadaće, a
niži zapovjednici su odlučivali o pojedinostima njihove provedbe",
napomenuo je svjedok.
Svjedočenje brigadira Slavka Marina nastavit će se u ponedjeljak, a
obrana predviđa da će njegov glavni iskaz i protuispitivanje
trajati do konca sljedećeg tjedna.
(Hina) vb rb
251551 MET sep 98