ES 23. IX. EL MUNDO -RIMSKI SUD

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 23. IX. 1998. Rimski međunarodni sud nije rješenje "SAD je oduvijek stajao na čelu napora, u cijelome svijetu, koji se poduzimaju kako bi se sudilo onima koji su krivi za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Utemeljili smo i snažno podupirali rad međunarodnih sudova kako bi oni kaznili čestu zlouporabu ovlasti na području nekadašnje Jugoslavije i u Ruandi, a već neko vrijeme podupiremo i stvaranje prikladnog međunarodnog kaznenog suda. Pa zašto je, dakle, SAD glasovao protiv potpisivanja sporazuma postignutog prošlog mjeseca u Rimu, o uspostavljanju stalnog međunarodnog kaznenog suda? Zato što postignuti sporazum dovodi u opasnost velike napore SAD i ostalih država pri postizanju mira i sigurnosti u međunarodnoj zajednici, a istodobno omogućuje najgorim zločincima da ostanu nekažnjeni. A takve posljedice apsolutno dovode u pitanje interese pravde. Povijest nas je naučila da postoje veće nade u postizanje mira i pravde ako se ta dva cilja pokušavaju postići istodobno. Suđenje u Nürnbergu ne bi bilo moguće da saveznici nisu porazili nacistički režim. Kad su američke i NATO-ove snage stigle u Bosnu, početkom 1996. godine, bio je uhićen samo jedan optuženik. Danas ih je uhićeno 33. U praksi, zajedničko je djelovanje često jedini način za postavljanje temelja koji će omogućiti djelovanje pravosuđa. Zato je američko izaslanstvo, kojemu sam ja bio na čelu, na Rimsku konferenciju došlo imajući u vidu dva cilja: nastaviti s napretkom u međunarodnom pravosuđu i istodobno očuvati ulogu SAD i ostalih odgovornih država međunarodne zajednice pri očuvanju mira i sigurnosti uz pomoć humanitarnog djelovanja, mirotvornih misija i, ako je nužno, zajedničkih vojnih akcija. Mi smo željeli da se stvori sud koji bi osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a, za progon počinitelja tih užasnih zločina, neovisno o tome tko su i gdje se oni nalazili, ali i da sud, koji može djelovati bez mandata Vijeća sigurnosti, ne postane opasnost za pozivanje na autoritet, što bi moglo ugroziti legitimne nacionalne i međunarodne interese. To je bilo razumno gledište, i već u početku ga je predložila skupina stručnjaka UN-a za međunarodno pravo. U Rimu smo pokazali fleksibilnost glede postupka kojim bi se ti slučajevi dostavljali sudu, ali držimo da je izuzetno važno da se prizna pravo vladama da procijene kolika je nepristranost suda prije nego dopuste svojim državljanima da prihvate njegovu jurisdikciju pri djelovanju koje nije naznačeno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. To gledište jamčilo je da će odgovorne vlade poduzeti misije za spašavanje života bez straha od mogućnosti da se njihovi vojnici jednoga dana pojave pred tim, još nedokazanim sudom. Na žalost, manji broj država sastao se iza zatvorenih vrata, posljednjih dana konferencije u Rimu, kako bi sastavile dokument pun pogrešaka, koji je trebao biti prihvaćen bez izmjena ili odbačen u potpunosti, a mogao bi uzrokovati politizaciju toga suda i dovesti u opasnost buduće međunarodne akcije za stvaranje mira i sigurnosti. Najproblematičniji je bio način na koji je u posljednji trenutak opisano međunarodno pravosuđe. Neka država čije oružane sile počine ratne zločine, može ratificirati taj sporazum i istodobno izbjeći da njezini državljani dođu pred sud, pozivajući se na svoje pravo 'da ne poštuje' mjerodavnost međunarodnog suda za ratne zločine tijekom sedam godina. Naprotiv, vojnici neke države koja ne potpiše sporazum, a razmješteni su u inozemstvu kako bi tamo vratili mir i sigurnost, nalazili bi se pod mjerodavnošću toga suda. Prema tekstu toga sporazuma, on može biti mjerodavan za neki zločin ako je država, čiji je državljanin optuženik ili ona u kojoj se zločin dogodio, potpisnik sporazuma ili ako ona pristane na suđenje. Prema tome, dosta je dopuštenje Sadama Huseina, u slučaju da Irak i ne potpiše taj sporazum, pa da taj sud bude mjerodavan za suđenje američkim vojnicima, ili vojnicima neke druge države koja sudjeluje pri obavljanju međunarodnih humanitarnih operacija na sjeveru Iraka. Ali taj isti sud ne bi mogao sam suditi Sadamu Huseinu zbog ubijanja vlastitog naroda. Ti problemi u sporazumu otežat će stvaranje koalicija za provođenje međunarodnih mirotvornih operacija. To je još i pojačano ako, kao što je zamišljeno tim sporazumom, sud pokuša suditi optuženima za agresiju, budući da izaslanici na konferenciji u Rimu nisu bili kadri točno odrediti kad se može govoriti o agresiji kao zločinu. Dužnosnici i predstavnici nevladinih organizacija pokušali su nam zajamčiti u Rimu da će zaštitne točke unijete u taj sporazum, a mnoge je predložio SAD (i na kraju su prihvaćene), isključiti mogućnost da se američki vojnici nađu u takvoj situaciji. No, mi nismo tako optimistični u vezi s navodnom nepogrešivosti ustanove koja se još nije dokazala u radu. SAD se i dalje snažno zalaže za suočavanje sa svim izazovima koje predstavlja poštovanje pravde, očuvanje mira i sigurnosti. Nadamo se da će i ostale vlade priznati sve dobrobiti mogućeg američkog sudjelovanja u Rimskom sporazumu i da će, u skladu s time, ispraviti pogrešne odredbe toga dokumenta. SAD bi mogao biti odlučujući čimbenik pri promjeni mišljenja u vladama koje ne žele surađivati s tim sudom, ali SAD to neće učiniti ako taj sud bude dovodio u opasnost upravo one koji na sebe preuzimaju odgovornost za očuvanje mira i sigurnosti u svijetu. Za to vrijeme SAD će i dalje nastojati dovesti pred sud sve one koji su počinili i koji, u nekim slučajevima, i dalje čine najstrašnije zločine. Uzdajemo se u naše prijatelje i saveznike, nadamo se da će oni pokazati odlučnost kako bi se prevladali svi sadašnji izazovi, kao što su i pokazali pri stvaranju ovoga suda. Smatramo da su mir, sigurnost i pravda dio naših interesa te da su previše važni, i da se bilo što drugo ne smije prihvatiti", piše David J. Scheffer, opunomoćeni poslanik SAD-a za probleme vezane uz ratne zločine. 240428 MET sep 98