TAZ-50 GODINA ČEKANJA SUDA-3. IX:

NJEMAČKA DIE TAGESTZEITUNG 3. IX. 1998. Pedeset godina čekanja suda "Genocid su pravno prvi put kaznila dva međunarodna vojna suda koja su četiri pobjedničke sile Drugoga svjetskog rata (SAD, Sovjetski Savez, Velika Britanija i Francuska) ustrojile 1945. u Nuernbergu i Tokiju. Ti su postupci osim toga obuhvatili i 'zločine protiv mira' (planiranje i provedba napadačkog rata), kao i 'ratne zločine', zabranjene haaškom konvencijom iz 1907. 'Genocid' je tada još spadao u 'zločine protiv čovječnosti'. U 'konvenciji o genocidu' glavne skupštine UN-a iz 1948., nastaloj uglavnom pod dojmom holokausta, genocid je kao samostalan 'bitan zločin' definiran jednoznačno i pravno. Već je tom konvencijom bio predviđen ustroj stalnoga međunarodnog kaznenog suda (ICC) za kažnjavanje budućih genocida. No svi pokušaji glavne skupštine UN- a da se usuglasi glede ICC-a, propadali su u idućih 50 godina zbog hladnoratovskog suparništva i temeljne nesklonosti brojnih država UN-a da suverena prava prepuste novoj međunarodnoj ustanovi. Pod dojmom ratnih strahota u Hrvatskoj i Bosni, Vijeće sigurnosti UN-a ustrojilo je 1993. haaški ad hoc sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Budući da su takvi zločini stalnih članica od 60-ih godina - primjerice u Afganistanu, Vijetnamu ili Alžiru - ostali nekažnjeni, taj je sud, ne samo u Srbiji, optužen za 'selektivnost' i 'povijesnu nepravednost'. Haaški sud svoje zadaće može obavljati samo uvjetno jer mu države članice UN-a uskraćuju potrebna financijska i kadrovska sredstva. Stoga sud ne može posredovati u svim slučajevima koji su poznati iz izvješća stručnog povjerenstva UN-a, kao i posebnih izvjestitelja o stanju ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji. Također, svjedoci i žrtve ratnih zločina koje je sud pozvao, zbog nedostatnih sredstava dobivaju nedovoljnu zaštitu. Vlade u Washingtonu, Parizu i Bonnu i dalje sudu ne daju važne spoznaje i dokaze koje su njihove tajne službe prikupile tijekom osvajanja enklave UN-a Srebrenice u srpnju 1995. Vlade pet sila jamstva Daytonskog sporazuma (SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska i Njemačka) osim toga pritišću na sud i njegova glavnog tužitelja da ne povedu postupak protiv predsjednika ostatka Jugoslavije i Hrvatske, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, iako sud već odavno za to ima dovoljno dokaza. Sud ustrojen 1994. za Ruandu u Arushi ipak manje trpi od takvih političkih interesa i obzira važnih država UN-a. No također nedostatna sredstva, veliki kaos u upravi i pravno djelomično dvojbeni postupak, sudu su donijeli znatne kritike. Koncem srpnja jedan je švedski sudac iz prosvjeda dao ostavku. Stoga je prijeporno mogu li ta dva suda biti uzor budućim sličnim ustrojima. Doduše, postoji konsenzus da je potreban pritisak za ustroj stalnog međunarodnog kaznenog suda čiji je statut prihvaćen u srpnju ove godine u Rimu protiv glasa SAD-a. SAD su odlučne spriječiti ratifikaciju od strane 60 zemalja koja je potrebna da bi statut stupio na snagu. U tim okolnostima imaju malo izgleda na uspjeh i razmišljanja Clintonove administracije da se u Vijeću sigurnosti zatraži ustroj novih ad hoc sudova - među ostalim za Kambodžu ili Irak" - piše Andreas Zumach. 040114 MET sep 98