UOČI SUTRAŠNJE RASPRAVE O ZAKONU O SLUŽBENOJ UPORABI JEZIKA I PISMA MANJINA RAMUŠćAK: PRIJEDLOG ZAKONA U SKLADU SA SVIM MEĐUNARODNIM UGOVORIMA

RAMUŠćAK: PRIJEDLOG ZAKONA U SKLADU SA SVIM MEĐUNARODNIM UGOVORIMA ZAGREB, 23. rujna (Hina) - Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora na sutrašnjoj će sjednici u trećem čitanju raspravljati o Konačnom prijedlogu zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH. Konačni prijedlog toga zakona u skladu je sa svim međunarodnim ugovorima koje je Hrvatska preuzela (npr. Osimski sporazumi) ili koje je potpisala (dokumenti Vijeća Europe, bilateralni ugovori s pojedinim državama o pravima pripadnika njihovih manjina - Mađarska, Italija), ističe u izjavi za Hinu ministar uprave Marijan Ramušćak. #L# Ramušćak dodaje da spomenuti zakonski tekst nije protivan Ugovoru između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o pravima manjina koji je prošle godine ratificirao Sabor, kako su to tijekom rasprave u drugom čitanju tog zakonskog prijedloga, a i uoči ovog saborskog zasjedanja u izjavama za medije i na tiskovnim konferencijama tvrdili saborski zastupnici IDS-a, čelnici te stranke, predstavnici Talijanske unije. Tijekom rasprave u tzv. drugom čitanju spomenutog zakonskog prijedloga (u ožujku ove godine) glavnina primjedaba spomentih predstavnika bila je vezana uz zahtjev da pravo uporabe manjinskog jezika veže uz teritorij, uz županiju. I Ustav RH i Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koji su dosad bili polazište za uređivanje pitanja jezika manjina kao i spomenuti Konačni prijedlog zakona određuje da se uporaba jezika manjine propisuje statutima jedinica lokalne samopurave tj. statutima gradova i općina. Predlagatelj zakonskog teksta (Vlada RH) nije tijekom drugog čitanja prihvaćao primjedbe spomenutih predstavnika. Pravo uporabe manjinskog jezika nije pravo teritorija nego je pravo pojedinca koje taj ostvaruje u pojedinim jedinicama lokalne samouprave, obrazlagala je Vlada RH. Tijekom te saborske rasprave kao i u ljetnom razdoblju predstavnici IDS-a i Talijanske unije u svojim su istupima inzistirali na poštivanju bilateralnog ugovora Republike Hrvatske i Italije smatrajući da zakon treba predviđati uporabu manjinskog jezika na razini županije. Po njima Prijedlog zakona ispod je standarda koji su vrijedili do 1990. a pravo županije da rješava materiju jezika, stečeno je pravo. Pri tom se posebno pozivaju na članak 2. i 3. međudržavnog ugovora Hrvatske i Italije o pravima manjina. Kako tvrdi ministar Ramušćak taj Ugovor ni jednom odredbom ne definira područje na kojem će se primjenjivati. Odredbom članka 2. spomenutog Ugovora Hrvatska se obvezala poštovati prava talijanske manjine stečena na temelju međunarodnih ugovora i unutarnjeg prava države prednice, te novih prava stečenih na temelju propisa RH. Talijanska manjina, kao ni ostale manjine u Republici Hrvatskoj, nikad nije imala pravo službene uporabe svojega jezika na višoj razini teritorijalnog ustrojstva od općina i gradova (odnosno nekadašnjih općina). I prema propisima bivše države pravo na službenu uporabu manjinskog jezika postojalo je na razini općina, ali ne i na razini zajednica općina, navodi u izjavi ministar Ramušćak. Polemičnoj raspravi o prijedlogu zakonskog akta kojim se određuje službena uporaba jezika i pisma nacionalih manjina, tijekom ljetnih mjeseci pridružila se i ona o odluci Ministarstva uprave o skidanju dvojezične natpisne ploče sa zgrade u kojoj je sjedište Istarske županije u Pazinu. Na primjedbe da je ta odluka protivna međunarodnim obvezama RH Ministarstvo uprave ističe da je odluka u cijelosti u skladu sa svim međunarodnim obvezama RH, budući da se RH ni jednim aktom nije obvezala na primjenu službene uporabe manjinskih jezika na razini županije. Odredbom članka 3. Ugovora između Hrvatske i Italija o pravima manjina osigurava se pravo pripadnika talijanske manjine na ujednačavanje položaja njezinih pripadnika u RH, a što se može postići postupnim proširivanjem prava koja uživa talijanska manjina u bivšoj "Zoni B Slobodnog teritorija Trsta" na ostale pripadnike talijanske manjine na područjima gdje tradicionalno obitavaju. Po tumačenju ministra Ramušćaka pri tome se pod "područjima gdje tradicionalno obitavaju pripadnici talijanske manjine" ne može smatrati županija koja je jedinica političko-upravnog ustroja više razine, već to mogu biti područja pojedinih gradova i općina, a u skladu s Ustavom RH i Ustavnim zakonom, budući da svi međunarodni ugovori, kao pravni akti nižeg ranga od Ustava i Ustavnog zakona moraju biti s njima u skladu. Ministar podsjeća i da je takva stajališta potvrdio i Ustavni sud RH odlukom iz veljače 1995. godine kojom su stavljene izvan snage one odredbe Statuta Istarske županije kojima je bila uvedena službena uporaba talijanskog jezika na županijskoj razini. U Hrvatskoj pravo uporabe manjinskog jezika nije pravo teritorija nego je pravo pojedinca koje on ostvaruje u pojedinim jedinicama lokalne samuoprave. U vezi sa zahtjevom zastupnika IDS-a i Talijnske unije da se u rješavanju pitanja jezika manjina primjeni teritorijalno načelo, ministar Ramušćak objašanjava da bi teritorijalno načelo službene uporabe pojedinog manjinskog jezika značilo da se za sve stanovnike pojedinog područja (bez obzira kako je ono određeno) uvela obvezatna dvojezičnost, bez mogućnosti pojedinaca da izrazi volju za primjenu službenog jezika države ili manjinskog jezika u odnosu na sebe. Primjerice, kako navodi ministar, svi bi se dokumenti morali izdavati dvojezično, svi bi se postupci (upravni ili sudbeni) morali voditi dvojezično, svi bi natpisi ili oznake morali biti dvojezični i sl. Na taj način država određuje sva prava svih stanovnika pojedinog područja, bez obzira radi li se o matičnom narodu ili pripadnicima manjina. Sustav kakav predviđa Ustav RH i Ustavni zakon obvezuju jedinicu lokalne samouprave na službenu uporabu manjinskog jezika, ako pripadnici manjine na njezinom području čine većinu, a ako to nije slučaj, daju pravo jedinici lokalne samouprave da, zavisno od lokalnih prilika, uvede pojedini manjinski jezik ili više manjinskih jezika u službenu uporabu. Istovremeno se svakom pripadniku manjine osigurava da se po svojoj volji koristi osiguranim pravom u punom opsegu, odnosno u opsegu koji sam odabere, dok se pripadnicima matičnog naroda osigurava pravo da se koriste svojim jezikom. Pri tome, naglašava Ramušćak, prema propisima RH dovoljno je izražavanje volje za korištenje spomenutih prava, a da ni jedno tijelo niti može, niti provodi provjeru da li je onaj tko izrazi volju za korištenje određenog prava doista pripadnik manjine, budući da se radi o pravu pojedinca. (Hina) vkn 232250 MET sep 98