US W. POST 17. IX. HOAGLAND-PRIMAKOV

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 17. IX. 1998. Primakovljeva zadaća "Uspon Jevgenija Primakova na najviše stepenice moći u Kremlju najpogubniji je neuspjeh zapadne vanjske politike još od iračkog napada na Kuvajt 1990. Takav razvoj događaja razbija svaku iluziju da predsjednik Clinton i njegove kolege mogu znatno utjecati na sadašnja zbivanja u Rusiji", piše Jim Hoagland. "Kao Jeljcinov najnoviji (i vjerojatno zadnji) izbor za premijerski položaj, Primakov preuzima gospodarske i političke krhotine od države pritješnjene rastućim prijetnjama društvene nestabilnosti. Za krhotine su većinom odgovorni Rusi. No okretanje Primakovu također zrcali konačni slom reformskih pokušaja pod vodstvom Anatolija Čubaisa i drugih, koji su američko ministarstvo vanjskih poslova i MMF opetovano uvjeravali da je za uspjeh potrebno samo uložiti nekoliko daljnjih milijarda dolara. No to nije bilo tako. Umjesto toga, ti prilično veliki američki i europski pokušaji spašavanja završili su potkapanjem vjerodostojnosti ruskih gospodarskih 'reformista'. Ponižen je i Viktor Černomirdin, kojega je potpredsjednik Gore donedavno proglašavao ruskim čovjekom budućnosti. Ruski financijski promašaj prisilio je prošlog tjedna Jeljcina da izabere između Primakova i otvorene represije radi očuvanja vlasti. (...) Temeljni problem za američke interese leži u političkom desetkovanju vjerodostojnih ruskih partnera orijentiranih na tržište, a ne u Primakovljevim dobro izbrušenim sumnjama prema američkoj ulozi u svijetu niti njegovim negativnim stajalištima o tržišnom gospodarstvu, stvorenim u sovjetskim danima. On je te svoje sumnje otvoreno pokazivao kad je bio gospodarski savjetnik Mihaila Gorbačova, ministar vanjskih poslova za Jeljcina, ili novinski dopisnik na srednjem istoku prije 25 godina, kad smo se mi prvi put susreli. On i dalje njeguje te sumnje i ta stajališta. No one neće imati težinu u ruskim političkim odlukama, dok se Primakov suočava sa zadaćom sprječavanja raspada Rusije. (...) Nije u ruskom interesu niti moći da slijedi pustolovine na Srednjem istoku niti da ponovno stvara sovjetsko carstvo, kako god se ti ciljevi Primakovu mogli intelektualno svidjeti. Nije vjerojatno da će on oskudna sredstva trošiti na poigravanje s tim zamislima dok Rusija gori. On je realist. Kad sam ga u svibnju susreo u Moskvi, istaknuo je da se, unatoč mojim sumnjama, nije petljao u propale američke mirovne pokušaje na Srednjem istoku. (...) U srpanjskom govoru u Ženevi, otvoreno je kritizirao gospodarski program Sergeja Kirijenka, s velikodušnim financiranjem MMF-a i smiješnim pohvalama sada smrtonosno dvolične Clintonove vlade. No ruski su me prijatelji uvjeravali da se Primakov ne sprema za premijersko mjesto. On se nadao ostati u ministarstvu vanjskih poslova. (...) U kolovozu su Jeljcin i njegova obitelj postali uvjereni da ih Kirijenko neće moći zaštititi ako ljutiti, gladni i beznadni Rusi iziđu na ulice en masse, kažu dobro obaviješteni ruski i diplomatski izvori. Kad je prošloga tjedna Duma zaustavila Jeljcinove pokušaje da vrati Černomirdina na vlast, neki članovi užeg Predsjednikova kruga zatražili su da raspusti Dumu, vlada dekretom, a nadzor prepusti snagama sigurnosti. Umjesto toga, Jeljcin se okrenuo Primakovu kao kompromisu. Njemu komunisti i druge oporbene snage vjeruju da položaj neće iskoristiti kao stepenicu do predsjedničkog mjesta, jednom kad Jeljcin ode. Primakovljevi neposredni prioriteti jesu reprogramiranje ruskog vanjskog duga, stavljanje rublji u ruke paničnih ruskih potrošača i obnavljanje većeg državnog nadzora nad gospodarstvom. U pripremi su planovi za neki oblik tečajnog nadzora. Takvi se pokušaji suprotstavljaju fiskalnom pravovjerju MMF-a i američkog ministarstva vanjskih poslova. No američki europski partneri, naviknuti na veću državnu intervenciju i snažnije mreže sigurnosti, Washingtonu savjetuju da ne 'dramatizira' zle slutnje o Primakovu. S obzirom na ponor nad kojim Rusija tetura, vlada bi vjerojatno trebala progutati tu gorku pilulu savjeta. U ovom trenutku ne bi smjela biti na pomolu nikakva znatna nova financijska pomoć. No pomoć u hrani prikladan je odgovor na rusku zimsku krizu. Shvaćanje da je obnavljanje starih čarki s Primakovim luksuz koji si ne možemo dopustiti, još je jedan razuman neposredni politički odgovor. Ruska sudbina sad je prerasla prigovore ili prazne pohvale koje Clinton, njegovi pomoćnici ili saveznici mogu ponuditi. Zapad nije uspio iskoristiti svoju prigodu u Rusiji te je političarima koje je podupirao pomogao da izgube vjerodostojnost. Primakovljevi državnički pokušaji sad će propasti, ili možda uspjeti, bez inozemnih ulaganja i uključenja iz prethodnih sedam godina." 180144 MET sep 98