17. IX. LIBERATION - REFERENDUM O EUROPI

FRANCUSKA LIBERATION 17. IX. 1998. Za referendum o Europi "Upravo smo dobili potvrdu o tome da su u politici mišljenja stranaka jača od javnih uvjerenja. Nije to novost, ali svaka okolnost koja potvrdi tu tužnu istinu nagriza sliku o čestitom radu političara. Zaista, glavni tajnik RPR-a (Rassemblement pour la Republique, Chiracova stranka, op. prev.) nedavno je izjavio da kad je riječ o stvaranju zajedničke Europe, on može jedino poduprijeti stav Predsjednika Republike: 'Mi moramo paziti da naše odluke budu usklađene s Predsjednikovima' (Le Monde,10. IX. 1998.). Drugim riječima, pokret koji sebe smatra degaullističkim slijepo podupire svojeg izabranika u Elizejskoj palači umjesto da poštuje jedno od temeljnih načela degaullizma, a to je očuvanje nacionalne nezavisnosti. Jasno je, stranačke borbe važnije su od nacije. Daleko smo danas od 18. lipnja 1940. godine De Gaulle se zalagao za Europu, ali za Europu koja će očuvati nacionalne interese, identitet i suverenitet. A zajednica europskih nacija koje će se opirati političkom ili gospodarskom imperijalizmu, bez obzira na to odakle oni dolazili, ostvariva je i bez lišavanja koje uništava temelje na kojima počivaju nacije. Europske nacije neće biti, bez obzira na zahtjeve iz sporazuma, ali, naprotiv, postoji opasnost od toga da nacije koje su sada jako žive, a mi smo njihov dio, nestanu u magmi bez duše. Kako se i može zamišljati da će reakcije nekog Poljaka ili nekoga iz baltičkih država biti iste kao i reakcije nekog Španjolca ili Talijana? To bi značilo zaboraviti na cijela stoljeća dozrijevanja, zanijekati kulture koje su stvarane na mnogim žrtvama. Vještina stvaranja zajedničke Europe jest vještina sklapanja brakova iz računa u kojemu su jednako poštovana oba bračna druga. Naravno, takav je pothvat lakše ostvariti silom, a upravo silom nas pokušavaju navesti da uđemo u njega. Tko zna što će biti od svega toga? Osim toga, nitko se ni ne upušta u predviđanja. Idemo naprijed, trčimo zatvorenih očiju, a u ušima nam bruje pozivi šačice političkih zvijezda koje razmišljaju samo o ostavljanju vlastitoga traga u Povijesti. Ali, što se Francuza tiče, neka veliki šefovi ne zaborave rezultat referenduma o sporazumu iz Maastrichta. Unatoč pritiscima iz ureda i medija, svaki drugi francuski građanin bio je protiv njega. Za ratificiranje il odbacivanje sporazuma iz Amsterdama, najprije moramo naše sugrađane informirati o tome kakve će nam sve posljedice taj sporazum donijeti, a zatim im treba dati riječ. Pri tako važnom biranju, kod kojega ne smije biti nikakve žurbe, referendum je normalan način, predviđen Ustavom. Boje li se možda u Elizejskoj palači i u palači Matignon onoga što će reći narod?", pita se Pierre Lefranc, bivši predstojnik ureda generala de Gaullea. 180142 MET sep 98