FRANCUSKA
LIBERATION
17. IX. 1998.
Za referendum o Europi
"Upravo smo dobili potvrdu o tome da su u politici mišljenja
stranaka jača od javnih uvjerenja. Nije to novost, ali svaka
okolnost koja potvrdi tu tužnu istinu nagriza sliku o čestitom radu
političara.
Zaista, glavni tajnik RPR-a (Rassemblement pour la Republique,
Chiracova stranka, op. prev.) nedavno je izjavio da kad je riječ o
stvaranju zajedničke Europe, on može jedino poduprijeti stav
Predsjednika Republike: 'Mi moramo paziti da naše odluke budu
usklađene s Predsjednikovima' (Le Monde,10. IX. 1998.). Drugim
riječima, pokret koji sebe smatra degaullističkim slijepo podupire
svojeg izabranika u Elizejskoj palači umjesto da poštuje jedno od
temeljnih načela degaullizma, a to je očuvanje nacionalne
nezavisnosti. Jasno je, stranačke borbe važnije su od nacije.
Daleko smo danas od 18. lipnja 1940. godine
De Gaulle se zalagao za Europu, ali za Europu koja će očuvati
nacionalne interese, identitet i suverenitet. A zajednica
europskih nacija koje će se opirati političkom ili gospodarskom
imperijalizmu, bez obzira na to odakle oni dolazili, ostvariva je i
bez lišavanja koje uništava temelje na kojima počivaju nacije.
Europske nacije neće biti, bez obzira na zahtjeve iz sporazuma,
ali, naprotiv, postoji opasnost od toga da nacije koje su sada jako
žive, a mi smo njihov dio, nestanu u magmi bez duše. Kako se i može
zamišljati da će reakcije nekog Poljaka ili nekoga iz baltičkih
država biti iste kao i reakcije nekog Španjolca ili Talijana? To bi
značilo zaboraviti na cijela stoljeća dozrijevanja, zanijekati
kulture koje su stvarane na mnogim žrtvama.
Vještina stvaranja zajedničke Europe jest vještina sklapanja
brakova iz računa u kojemu su jednako poštovana oba bračna druga.
Naravno, takav je pothvat lakše ostvariti silom, a upravo silom nas
pokušavaju navesti da uđemo u njega. Tko zna što će biti od svega
toga? Osim toga, nitko se ni ne upušta u predviđanja. Idemo
naprijed, trčimo zatvorenih očiju, a u ušima nam bruje pozivi
šačice političkih zvijezda koje razmišljaju samo o ostavljanju
vlastitoga traga u Povijesti.
Ali, što se Francuza tiče, neka veliki šefovi ne zaborave rezultat
referenduma o sporazumu iz Maastrichta. Unatoč pritiscima iz ureda
i medija, svaki drugi francuski građanin bio je protiv njega. Za
ratificiranje il odbacivanje sporazuma iz Amsterdama, najprije
moramo naše sugrađane informirati o tome kakve će nam sve
posljedice taj sporazum donijeti, a zatim im treba dati riječ. Pri
tako važnom biranju, kod kojega ne smije biti nikakve žurbe,
referendum je normalan način, predviđen Ustavom. Boje li se možda u
Elizejskoj palači i u palači Matignon onoga što će reći narod?",
pita se Pierre Lefranc, bivši predstojnik ureda generala de
Gaullea.
180142 MET sep 98
U garaži na Trešnjevci skrivao 28 kilograma amfetamina, kilogram kokaina i marihuanu
Njemačka nakon izbora: Sve ukazuje na demokršćansko-socijaldemokratsku vladu
Courtois se vraća u belgijsku reprezentaciju
Plenković ukrajinskoj djeci: Trudit ćemo se da vaša zemlja živi u miru
Sukob policije i građana u Novome Sadu
ZSE: Uz solidan promet, Crobexi stagniraju
Europski festival novinarstva i medijske pismenosti u Zagrebu počinje 27. veljače
Eksplozija kod ruskog konzulata u Marseilleu, Rusija sumnja na terorizam
BiH: Uhićen nakon što je pucao na policiju, bacio bombu i ukrao policijsko vozilo
Hrvatski sabor ovaj tjedan o nekoliko izvješća i Programskom vijeću HRT-a