NJEM 15. IX. DIE WELT: NI HRVATSKA SIGURNA

NJEMAČKA DIE WELT 15. IX. 1998. Bezizlaznosti na Balkanu "Za nekih večeri dopisnici s Balkana sjede zajedno i nagađaju koliko će dugo još moći crpsti priče iz kriza u toj regiji. 'Još dvije godine', kaže tada netko od njih. Nakon toga posvuda će zavladati mir i bit će dosadno, dodaje. No, nitko ne vjeruje u takvu prognozu jer svi dobro znaju da će izbiti sljedeća kriza te da će tada ponovno zavladati kaos bez kraja i konca. Vjerojatnije je širenje kaosa iz godine u godinu. U četiri zemlje balkanske regije stacionirani su zapadni vojnici. Iz logističkih razloga stacionirani su u Mađarskoj; u Hrvatskoj su stacionirani radi potpore operaciji u Bosni, ali i radi doprinosa očuvanju mira u istočnoj Slavoniji; u Bosni su stacionirani radi zaštite mira, a u Makedoniji kako bi svojom simboličnom nazočnošću smanjili vjerojatnost rata. Možda je dobro što će međunarodna zajednica uskoro dobiti nove zadaće. U Albaniji, gdje se prošle godine već pokazala potreba za međunarodnom intervencijom, prijeti novi građanski rat, a iz Tirane ponovno stižu slike osvete i nasilja. U Makedoniji bi skupštinski izbori, zakazani za listopad ove godine, mogli prerasti u uvod u oružani sukob Slavena i Albanaca. Osim toga, i dalje postoji - bar teoretska - opcija vojne intervencije na Kosovu. Ni u jednoj od spomenutih kriznih regija nije zasad na pomolu trajno, stabilno političko rješenje. Samo Hrvatska može ustvrditi da je dobila rat, da nije pritom pretrpjela nikakve teritorijalne gubitke te da njezina budućnost obećaje minimum stabilnosti. Doduše, cijena te pozitivne bilance - ne treba zaboraviti - jest egzodus Srba. U slučaju njihova povratka, zahvaljujući zapadnom pritisku, i u Hrvatskoj je moguće novo prolijevanje krvi. U Bosni bi izbori, održani krajem prošlog tjedna, trebali označiti novi politički početak. Odgovarajuća je pretpostavka pobjeda srpskog socijalista Radišića nad nacionalistom Momčilom Krajišnikom u izborima za članove bosanskog predsjedništva. No, čak i ako bude umjerenije, novo srpsko političko vodstvo neće moći svojim sunarodnjacima bez ikakvih problema prikazati povratak muslimanskih izbjeglica u povoljnom svjetlu. Još je veća opasnost ponovne zaraze nacionalističkom groznicom posredstvom Kosova. U Srbiji jačaju desni ekstremni radikali, koji su u usporedbi s machiavellističkim jugoslavenskim predsjednikom Miloševićem još veća opasnost, snažnije obojena ideološkim tonovima. Puno će toga ovisiti o rezultatima koje će radikali postići na izborima u Bosni. Na Kosovu uopće nije na pomolu ozbiljno rješenje. Diplomati se raduju što Beograd i albanski vođa Rugova žele pronaći 'privremeno rješenje' koje bi daleko zaostalo za težnjama Albanaca, ali bi zato moglo biti 'provjereno' za tri godine. Rugova može potpisati takav dokument, ali albanski pobunjenici vjerojatno bi u tom slučaju nastavili oružanu borbu u kojoj bi, primjerice, mogli odigrati makedonski adut. Stjerani u kut, mogli bi tim potezom povećati svoju političku težinu. Slabo naoružana Makedonija bila bi mekši orah od Kosova i mogla bi biti upotrijebljena kao sredstvo pritiska koje bi trebalo potaknuti međunarodnu zajednicu da pojača pritisak na Srbiju. Rezultat takvog razvoja događaja mogla bi biti NATO-ova intervencija u Makedoniji, a posredno i na Kosovu. Zapad je dosad čestitao sam sebi na relativnom neupletanju Albanije u sukob. No, Albanija se ponovno urušava bez ikakva vanjskog poticaja i bez etničkih sukoba. Desna oporba pokušava izvesti državni udar, podmeće požare u vladinu zgradu, juriša na zgradu radija, otima tenkove. Rezultat tih događaj mogao bi biti kaos nalik na onaj prošlogodišnji, pa čak i građanski rat. Buntovni šef oporbe Beriša mogao bi se naći u iskušenju da zloupotrijebi Kosovo i Makedoniju za vlastite ambicije, vezane uz vlast. Što se rat više širi, to bolje za njega koji je nedavno počeo nastupati u ulozi junačkog borca za albanske interese. Dugoročno prijete i krize koje bi mogle proizići iz sadašnjih - Crna Gora već je nekoliko puta zaprijetila odcjepljenjem od Srbije, a valja spomenuti i unutrašnja previranja u Srbiji u slučaju Miloševićeva silaska s vlasti. Bezizlazni problemi na Balkanu suočavaju Zapad s pitanjem jesu li taktike odugovlačenja - poput trogodišnjeg ili petogodišnjeg razdoblja provjere za Kosovo - uopće od ikakve pomoći. Vjerojatno ne pomaže baš ništa, osim dugoročne nazočnosti zapadnih oružanih postrojba na čitavom Balkanu i zapovjedna 'pomoć' pri upravljanju čitavim zemljama. I ova je godina - poput svih osam u razdoblju od 1990. - godina pesimista", zaključuje Boris Kalnoky. 160427 MET sep 98