FRANCUSKA-LIBERATION OD 15.9.98. G SEDAM

FRANCUSKA LIBERATION 15. IX. 1998. Clinton i G7 mašu zastavom rasta "Ima jedna stvar koju financijska tržišta ne vole, a to je privremeni nestanak 'američkog vodstva'. Održavši jučer u Vijeću za odnose s inozemstvom (privatni institut za istraživanje) u New Yorku vrlo odlučan govor o 'svjetskoj financijskoj krizi', Bill Clinton je htio razuvjeriti slušateljstvo: male osobne sramote su zaboravljene, vrijeme je za akciju, just do it. 'Najvažnija je zadaća', opetovao je Predsjednik, da se industrijski razvijene zemlje dogovore oko 'poticanja svoga rasta'. Jedan sat kasnije G7 je, kao odgovor, objavio priopćenje u istom smislu. Ministri financija i guverneri središnjih banaka sedmerih industrijski najrazvijenijih zemalja nisu se sastali fizički. Ali su odlučili da će obznaniti svoju zabrinutost zbog gospodarskih prilika u svijetu i svoju namjeru da ostvare 'tješnju suradnju' (nisu rekli o kakvoj je suradnji riječ). Već nekoliko dana sve više gospodarstvenika i industrijalaca pozivaju na usklađeno smanjenje kamatnih stopa u SAD-u i Europi. Oni naime drže da je najbolji način da se ublaži svjetska kriza pritiskanje papučice monetarnog ubrzivača. Trenutno to nije opasno jer nema inflacije. Oni dakle pozivaju Američku saveznu pričuvu i europske središnje banke koje su na putu združivanja da smanje kamatne stope što bi pokrenulo ulaganja. Može se pretpostaviti da Bill Clinton i G7, koji su jučer, svaki sa svoje strane, jako nastojali na činjenici da nema opasnosti od inflacije, razmišljaju o toj temi. Čini se da je američki Predsjednik napose zabrinut zbog krize koja se poput oluje sprema u Latinskoj Americi. Razumljivo: latinskoameričke zemlje jedno su od najvećih tržišta SAD-a. 'Te su se zemlje borile kako bi napredovale u dobrom pravcu, a sada ih je zahvatio financijski metež koji nije pod njihovim nadzorom', rekao je. Dakle, taj bi nered mogao utjecati na američki rast više nego se predviđalo. Kada je riječ o pomoći Latinskoj Americi, Clinton računa na MMF. Problem je što je njegova blagajna prazna, a američki Kongres mu ne želi priteći u pomoć. Tako je Clinton američke zastupnike pozvao na odgovornost: 'Ne poduzeti ništa značilo bi (...) da naši zakonodavci ne žele zaštititi naše radnike, naše tvrtke i naše seljake od opasnosti svjetskog gospodarstva i ne žele sačuvati naše vodstvo.' Čekajući da se Kongres odobrovolji, Clinton svojim međunarodnim partnerima predlaže da 'za MMF žurno izdvoje 15 milijarda dolara'. U tu bi svrhu jedanaest najbogatijih zemalja potpisnica općih sporazuma o zajmovima (OSZ, postupak kojim se pomaže gospodarstvima u poteškoćama) trebale MMF-u posuditi potrebne iznose. G7 se u svome priopćenju očitovao spremnim da pokrene OSZ 'ako prilike to budu zahtijevale'. Bill Clinton je također najavio da će za trideset dana u Washingtonu organizirati 'veliki skup' ministara financija i guvernera središnjih banaka 'kako bi se pronašao način za preuređenje međunarodnog financijskog sustava'. Na tome bi skupu trebali sudjelovati ne samo ministri financija G7, već i zemalja u razvoju, tzv. G22. Oni bi trebali 'početkom sljedeće godine podnijeti uvodno izvješće državnim poglavarima'. G7 već tri godine najavljuje reformu međunarodnog financijskog sustava, ali nije postigao uvjerljive rezultate. Do tada će se samo pojačati nadzor nad zemljama u razvoju, nametnuti jasnoća financijskih tokova, ili, u najboljem slučaju, osnažiti MMF. Ali usprkos sve većim neslaganjima među svjetskim gospodarstvenicima, nitko se iz G7 još nije usudio dovesti u pitanje dogmu o potpunoj slobodi kretanja kapitala", piše Pascal Riche. 160424 MET sep 98