CORRIERE 15. IX. - ALBANSKA KRIZA I ITALIJA-KOMENTAR

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 15. IX. 1998. Mi i barutana "Talijanska vlada se u Albaniji nalazi u najneugodnjem mogućem položaju. Ona, u očima međunarodne zajednice, ima kolonijalističku ulogu sile zaštitnice. Mora financirati razvojne programe, oblikovati upravno osoblje, obučiti policiju, ponovno napisati ustav i zakone. No prema Albaniji se ne može odnositi kao prema koloniji. To joj ne bi dopustili Albanci, koji su previše ponosni i buntovni da bi prihvatili izravan nadzor strane sile. To joj ne bi dopustili paralament i talijanski građani. Ne bi joj to dopustilo ni stanje na Balkanu koje, čini se, nitko, niti NATO i Sjedinjene Države, nije u stanju nadzirati. Italija ima obvezu brinuti se za Albaniju i radi toga što je prva koja će, u obliku nezakonitog useljavanja, otrpiti posljedice njezinih kriza. No ona raspolaže ograničenim sredstvima i gotovo uvijek mora djelovati neizravno, s mnogo mrkve i jako malo batina, putem političke klase u Tirani. Ne postoji talijanska vlada, niti desna niti lijeva, koja može zamijeniti albanske vlasti kako bi osigurala javni red, uhitila zločince, držala granice, jamčila korektnost političkih odnosa i spriječila da demokratska dijalektika ne postane rat do posljednje kapi krvi. To su jednostavne istine. No mogu poslužiti, ako ih prihvate sve talijanske stranke, da se izbjegnu greške počinjene tijekom posljednjih godina. Prva greška je vjerovanje da je jedna albanska stranka bolja od druge. Glupost je pretpostavljati da je Sali Berisha dobar ili loš jer je albanska istoznačnica za Berlusconija, ili da je Fatos Nano dobar ili loš jer liči na D'Alemu. U jednoj snažno plemenski ustrojenoj zemlji, obilježenoj s pedeset godina komunističkog režima i pogođenoj organiziranim kriminalom koji se opasno dodiruje s političkim životom, danas postoji samo jedna razlika između oporbe i većine. Vladajuća stranka, bez obzira je li desna ili lijeva, mora surađivati s Italijom ako želi pomoć sa Zapada, i ne može zanemarivati silu zaštitnicu. Oporbena stranka, međutim, nema druge obveze osim da vladi učini život nemogućim. Što se ostaloga tiče, bojim se, vladajuća stranka i oporba sliče kao jaje jajetu, čine iste nepostojane poteze, imaju ista opasna prijateljstva i ista iskušenja gušenja sloboda. No onaj tko je na vlasti, ponavljam, mora se ponašati malo bolje od onoga u oporbi. Dok je bio predsjednik republike, Berisha je izbjegavao potpirivati vatru kosovarskog nacionalizma, no čim je otjeran s vlasti postao je kum svojih sunarodnjaka preko granice. Prvo je pravilo naše albanske politike, dakle, da ne izvozimo talijanske političke podjele i naklonosti. Berlusconi, Dini i veleposlanik u Tirani dobro su postupili kad su poduprli Berishu dok je pružao nekakvo jamstvo reda i stabilnosti, a iz istih bi razloga, ako Fatos Nano ne pruži ista jamstva, Prodijeva vlada dobro postupila kad ne bi uzela stranku, te bi se trebala ograničiti na to da podrži institucionalni okvir. Činjenica da je jedan predstavnik stranke Forza Italia, Antonio Martino, bivši ministar vanjskih poslova u Berlusconijevoj vladi, izrazio u biti isti stav u jučerašnjem interviewu objavljenom u Corriereu, dobar je pokazatelj slaganja među strankama. Postoji i drugo pravilo. Ako Italija ne može upravljati Albanijom, a na njezin razvoj može vršiti ograničen utjecaj, varljivo je misliti da se problem useljavanja Albanca može riješiti programima pomoći u njihovoj zemlji i suradnjom s vladom u Tirani. Dok zemlja ne nađe mir, bit ćemo 'obećana zemlja' mnogim tisućama Albanaca, i biti ćemo primorani povremeno se suočavati s prividno humanitarnim problemom onih koji se nastoje iskrcati. Kazao sam 'prividno' jer Italija može prihvatiti samo ograničen broj Albanaca i ima ih pravo birati. Ne može i ne mora ohrabrivati, popustljivom politikom, poduzetnike ilegalnog useljavanja ili, još gore, hraniti krugove malog nacionalnog kriminala. Talijanske vlasti ne mogu upravljati Albanijom, no imaju obvezu vladati Italijom i braniti, pa i s istjerivanjima, granicu koja je, nakon schengenskog sporazuma, postala europska", piše Sergio Romano. 160421 MET sep 98