DEN HAAG, 15. rujna (Hina) - Svjedok optužbe Sakib Ahmić, koji je u glavnom iskazu pred ICTY-jem optužio Zorana i Mirjana Kupreškića za ubojstvo četvoro članova obitelji Ahmić, u protuispitivanju obrane u utorak je odbacio kao netočna
svoja prijašnja svjedočenja u kojima nije spominjao imena optuženih Kupreškića.
DEN HAAG, 15. rujna (Hina) - Svjedok optužbe Sakib Ahmić, koji je u
glavnom iskazu pred ICTY-jem optužio Zorana i Mirjana Kupreškića za
ubojstvo četvoro članova obitelji Ahmić, u protuispitivanju obrane
u utorak je odbacio kao netočna svoja prijašnja svjedočenja u
kojima nije spominjao imena optuženih Kupreškića.#L#
Optužbe ICTY-a protiv braće Kupreškić temelje se na optužbama
Sakiba Ahmića koji je i u glavnom iskazu pred ICTY-jem 4. rujna
rekao da su dvojica vojnika, koji su 16. travnja 1993. godine ubili
obitelj Sakibova sina, bili njegovi susjedi Kupreškići. U tom
napadu ubijeni su Sakibov sin Naser, snaha Zehrudina i njihova
djeca - sedmogodišnji Elvis i tromjesečna beba Sejad.
Obrana je u protuispitivanju ukazala na izjave koje je svjedok
prije davao medijima kao i bosanskim i međunarodnim
istražiteljima, a u kojima je davao različite opise zločina
počinjenog u njegovu domu u Ahmićima.
U izjavi za televiziju Zenica, nekoliko dana nakon zločina, svjedok
je kazao da je kroz otškrinuta vrata promatrao što se događa u
susjednoj sobi, dok je u glavnom iskazu na sudu rekao da je stajao na
vratima između svoje sobe i sobe gdje su počinjena ubojstva.
Svjedok je ustvrdio da je istina ono što je izjavio u svjedočenju
pred ICTY-jem 4. rujna.
Sakib Ahmić je u glavnom iskazu 4. rujna rekao da u izjavama koje je
dao u razdoblju neposredno nakon zločina u Ahmićima nije spominjao
imena Zorana i Mirjana Kupreškića zbog vlastite sigurnosti,
odnosno zato što je "još trajao rat za koji nije znao kako će
završiti."
"U izjavi službi sigurnosti BiH, 22. travnja 1993. godine,
spomenuli ste niz imena Hrvata za koje ste držali da su povezani s
događajem u Ahmićima, ali niste spomenuli braću Kupreškić",
napomenuo je branitelj Zorana Kupreškića Ranko Radović dodajući
kako bi bilo logično da je svjedok iznio imena, ako ih je znao, "baš
za slučaj da mu se nešto dogodi."
Sakib Ahmić je odgovorio "kako nije imao snage reći imena, niti je
tada ikome vjerovao."
Obrana je predočila svjedokovu izjavu iz listopada 1993. godine,
šest mjeseci nakon zločina, danu istražnom sucu u Zenici, u kojoj
svjedok kaže "da nije prepoznao počinitelje, ali da su sličili na
Zorana i Mirjana Kupreškića."
Na kasniji upit predsjedavajućeg suca Cassesea o tomu zašto nikome,
pa ni najbližim rođacima, nije do veljače 1994. godine kazao tko je
počinio zločin, svjedok je odgovorio da je izbjegavao govoriti o
tim strašnim događajima.
Braniteljica Mirjana Kupreškića, Jadranka Sloković Glumac
napomenula je svjedoku da je on 1995. godine istražiteljima ICTY-a
kazao da prije nije spominjao imena počinitelja zato što ga o tomu
nisu pitali, dok je u svjedočenju 4. rujna naveo kao razlog strah za
vlastitu sigurnost.
Obrana je, nadalje, ukazala da je svjedok u listopadu 1993. godine
istražnom sucu u Zenici ispričao da je klonuo čim je ubijen njegov
sin Naser, dok je u svjedočenju pred ICTY-jem rekao da je vidio kako
Zoran Kupreškić ubija i sina i snahu te da je nakon toga kolabirao.
Svjedok je ostao uz izjavu danu na ICTY-u.
Tijekom protuispitivanja obrana je svjedoka suočila s nizom drugih
nepodudarnosti između njegovih prijašnjih izjava i svjedočenja
pred ICTY-jem. Primjerice, svjedok u prijašnjim izjavama nije znao
reći jesu li neki članovi njegove obitelji stradali od metaka ili od
vatre. On je također prije kazao da su vojnici koji su upali u
njegovu kuću nosili crne kape koje su imale samo otvore za oči, dok
je u glavnom iskazu na ICTY-u kazao da je Zoran Kupreškić imao crne
crte namazane po licu, ali da ga je prepoznao po čelu i očima.
Svjedok je na to odgovarao da su prijašnje izjave pogrešne, da je
moguće da su krivo zapisane, ili da i sam nije govorio istinu u tim
prijašnjim izjavama.
Dok je u glavnom iskazu kazao da je Zoran Kupreškić ubijao jednog po
jednog člana sinove obitelji, a da je Mirjan Kupreškić istodobno
zapalio kauč, svjedok je u prijašnjim izjavama rekao da su oba
vojnika pucala - da je jedan vojnik prvo ispalio rafal po hodniku, a
drugi je vojnik, kad je vidio Nasera kako stoji u sobi, osuo rafal po
njemu.
Braniteljica Glumac je također ukazala da svjedok ponekad govori o
jednom vojniku koji pali, a u drugim izjavama kaže da su obojica
palili.
Svjedok je također u jednom od interviewa s tužiteljem potvrdio da
je napadač pucao iz puške MGV. Na primjedbu obrane da u Sakibovoj
kući, tijekom istrage nizozemske policije, nisu pronađene niti
čahure MGV-a niti tragovi sredstava za pospješivanje gorenja,
svjedok je kazao da o tomu ništa ne zna.
"Sve je to trajalo nekoliko sekundi i nisam mogao sve detalje točno
opisati", ustvrdio je svjedok.
(Hina) vb rb
151701 MET sep 98