DEN HAAG, 7. rujna (Hina) - Russel Hayman, branitelj generala Tihomira Blaškića na Međunarodnom sudu za ratne zločine, u ponedjeljak je, na početku dokaznog postupka obrane, iznio prvi dio opširnog uvodnog izlaganja u kojemu je
najavio da će obrana dokazati da Blaškić nije odgovoran za zločine navedene u optužnici te da je učinio sve što je mogao da ih spriječi.
DEN HAAG, 7. rujna (Hina) - Russel Hayman, branitelj generala
Tihomira Blaškića na Međunarodnom sudu za ratne zločine, u
ponedjeljak je, na početku dokaznog postupka obrane, iznio prvi dio
opširnog uvodnog izlaganja u kojemu je najavio da će obrana
dokazati da Blaškić nije odgovoran za zločine navedene u optužnici
te da je učinio sve što je mogao da ih spriječi.#L#
Hayman je naglasio da je Blaškić, preuzimajući zapovjedništvo
Operativnom zonom za Srednju Bosnu u lipnju 1992. godine, imao
hitne zadatke obraniti područje od agresije JNA i snaga bosanskih
Srba te organizirati HVO koji je postojao uglavnom "na papiru."
U njegovu su se području, uz to, nalazile samo-organizirane i dobro
naoružane privatne postrojbe, koje nisu namjeravale odustati od
svog "nezavisnog" statusa, naglasio je branitelj: "Zapovjednici
tih postrojbi bili su osobe poput Žutog i Darka Kraljevića", a te su
se postrojbe "ponekad upuštale u kriminalne aktivnosti."
Odnosi između Blaškićeva stožera i tih postrojbi popravio se tek u
drugoj polovici 1993. godine, kad je viteško-busovačka enklava
bila pred padom, dodao je Hayman.
"Hrvati su loše prošli u hrvatsko-bošnjačkom sukobu u Srednjoj
Bosni", naglasio je branitelj. Armija BiH je bila znatno brojnija i
preuzela je od HVO-a nadzor nad osam općina ili dijelova općina. "Od
16. travnja Viteško-busovački džep bio je u potpunosti odsječen i
pod opsadom", dodao je on.
HVO, kojemu je Blaškić zapovjedao 1992. i 1993. godine, prošao je u
međuvremenu kroz dugi i teški proces pretvaranja u kompetentnu
vojnu organizaciju i taj se proces i danas nastavlja kroz
usavršavanje armije Federacije BiH, kazao je Hayman.
Preuzevši zapovjedništvo, Blaškić se bavio uspostavom borbenih
linija prema Srbima i organiziranjem zapovjedne strukture,
primjerice, operativnih skupina unutar Operativne zone (OZ) koja
je se sastojala od geografski velikog planinskog područja, a svoj
je prvi stožer, Blaškić postavio u selu Krušćica koje je bilo pod
nadzorom ABiH.
"Razina uvježbanosti i discipline među vojnicima HVO-a bila je
niska", dodao je branitelj. "Hrvati su, kao i Bošnjaci, do
listopada 1992. godine stvorili dvije loše organizirane vojne
organizacije na istom području, dok su dvije zajednice
uspostavljale i paralelne civilne vlasti."
On je dodao da je prvi sukob izbio 18. listopada 1992. godine oko
nadzora nad benzinskom crpkom kod Novog Travnika, nakon kojega je
ABiH postavila barikadu na glavnoj cesti kroz Lašvansku dolinu, kod
sela Ahmići, kako bi spriječila svaki prolazak snaga HVO-a. Nakon
akcije Vojne policije HVO-a, TO se povukao s barikade, a obje su
strane izgubile po jednog vojnika, dodao je Hayman.
"Blaškić je u to vrijeme bio u Mostaru gdje je pokušao organizirati
vojnu pomoć za obranu Jajca", napomenuo je on. Nakon pooštrenja
hrvatsko-bošnjačkih odnosa u Lašvanskoj dolini, Jajce je ostalo
bez vojne pomoći i palo je u ruke Bosanskih Srba, a iz grada je u
Srednju Bosnu došlo 40.000 bošnjačkih i hrvatskih civila i potom
vojnici. "Broj izbjeglica koji su dotad pristigli u Lašvansku
dolinu prešao je 200.000", naglasio je Hayman i dodao da su Hrvati
većinom odlazili dalje, u Hrvatsku, dok su Bošnaci ostajali u
Srednjoj Bosni. "Takvo je stanje pogodovalo stvaranju kaotičnog
stanja i poticalo strah Hrvata da će se etnička slika tog područja
potpuno promijeniti."
Hayman je dodao da je kriminal porastao u cijelom području kao i
među pripadnicima HVO-a, te da su Blaškićev odgovor na to bile
brojne naredbe za uklanjanje kriminalnih elemenata iz HVO-a i
konfisciranje njihova oružja.
Koncem 1992. godine i u siječnju 1993. godine, ABiH je u tri navrata
nastojala zauzeti strateški važnu cestu između Kiseljaka i
Busovače, nastavio je branitelj. "Napad ABiH i njezino osvajanje te
ceste u siječnju pokrenulo je sukobe između dviju strana, sukobe
zbog kojih je optužen Tihomir Blaškić", nastavio je on.
Petnaestak hrvatskih civila kao i zarobljeni hrvatski vojnici su
ubijeni u selu Dusina i Lašva istočno od Busovače i to je bio "prvi
slučaj ubijanja civila u Srednjoj Bosni", naglasio je Hayman.
Zbog presijecanja ceste Kiseljak-Busovača, Blaškić, koji je u
vrijeme napada bio u Kiseljaku, ostao je blokiran u tom gradu do
ožujka. "Premda je u pregovorima, uz posredovanje UNPROFOR-a, ABiH
odbila deblokirati tu cestu, Blaškić je ipak naredio bezuvjetni
prekid vatre jer je znao da je ABiH daleko brojnija od HVO-a i da bi
širi sukob bio katastrofalan za HVO", naglasio je Hayman.
Blaškić je već od studenoga 1992. godine počeo izdavati zapovijedi
s ciljem da spriječe nelegalne akcije vojnika HVO-a. On je 1992. i
1993. godine organizirao da se vojnicima raspodjele kalendari na
kojima su date upute o poštivanju Ženevskih konvencija, odnosno
zaštiti ranjenika, bolesnih, ratnih zarobljenika i civila, dodao
je branitelj. "Blaškić je te naredbe ponavljao i u vrijeme
najžešćih sukoba s ABiH."
"Blaškićeve zapovijedi nisu jednakomjerno provođene, niti je on
uvijek dobivao točna izvješća o stanju na terenu", naglasio je
Hayman. "Preuvjeti za zapovijedanje i kontrolu nisu postojali u
HVO-u" gdje većina zapovjednika nije imala vojno obrazovanje.
"Prema standardima NATO-a, jedinice te brojnosti trebale su imati
25 puta veći broj školovanih časnika", dodao je branitelj.
On je kazao da je Blaškić i nakon siječanjskog napada Armije BiH
nastavio pomirljive akcije te je u ožujku dopustio da ABiH u Visokom
dobije 6.000 kilograma eksploziva, a 1. travnja je dopustio
prolazak oružja za 3. korpus ABiH. Treći korpus je u području od
Zenice do Travnika imao više brigada u svakom od tih gradova kao i u
Vitezu, Busovači i Novom Travniku te u selima u Lašvanskoj dolini,
dodao je on.
Branitelj je naglasio da je u travnju zabilježeno više slučajeva
nasilja, uključujući otmice, nad pripadnicima HVO-a, dok je 15.
travnja izbio sukob na brdu Kuber. Budući da u slučaju izravnog
napada ABiH, HVO ne bi mogao braniti Vitez s tadašnjih položaja,
Blaškić je naredio vojne akcije s ciljem da HVO spriječi blokadu
ceste kroz Lašvansku dolinu, dodao je on. "Niti jedna Blaškićeva
naredba nije naložila napad na ABiH, a kamoli na civile", naglasio
je Hayman dodajući kako su sve naredbe bile defenzivne i nalagale su
samo da se odgovori na napade.
Branitelj je objasnio kako su tekli sukobi u pojedinačnim selima u
okolici Viteza gdje je, naglasio je, bilo žrtava među vojnicima
obiju strana ali nije bilo namjernog ubijanja civila.
"Blaškićeve naredbe o akcijama za obranu glavne prometnice,
međutim, nisu poštivane u Ahmićima. Tu su civili namjerno ubijani,
a sve bošnjačke kuće su spaljene", rekao je Hayman. "Uništenje
Ahmića dogodilo se bez Blaškićeva znanja, a on nije primio ni
informacije o tomu da se u selu događa masakr." Hayman je napomenuo
da će obrana predstaviti dokaze o tomu što je Blaškiću javljano toga
dana iz Ahmića.
Nakon što je ujutro izbio opći sukob, Blaškić je 16. travnja pokušao
ishoditi prekid vatre znajući da je odnos snaga u Lašvanskoj dolini
10 prema jedan u korist ABiH, kazao je branitelj dodajući, međutim,
kako se sukob više nije mogao zaustaviti. "Blaškić je i 17. travnja
upozorio vojnike da paze kako postupaju sa civilima, koje ne smiju
ubijati jer je to zločin", pročitao je on Blaškićevu naredbu.
"Britanski bataljun, koji je cijelo vrijeme patrolirao područjem,
tek je 22. travnja otkrio da se u Ahmićima dogodio masakr...
Britanski pukovnik Stewart, koji je izvijestio Blaškića o masakru,
ocijenio je da je Blaškić bio potpuno užasnut tim događajem", kazao
je Hayman i dodao da je Blaškić javno osudio taj zločin i kazao da je
to počinila "organizirana skupina ljudi u skladu s planom kojega je
netko kontrolirao."
Blaškić je 10. svibnja naredio istragu o Ahmićima, kazao je Hayman.
"On je istragu povjerio SIS-u Operativne zone, budući da istragu
nije mogla, kao inače, voditi vojna policija jer je ona bila
odgovorna za Ahmiće kad se dogodio zločin."
"Blaškić nije bio zadovoljan izvješćem o istrazi, te je u kolovozu
naredio ponovnu istragu, koju su sada vodili istražitelji iz
Mostara koji nisu bili pod Blaškićevim zapovjedništvom."
Hayman je naglasio da Blaškić nije imao ovlasti za kažnjavanje
kriminalnih djela jer je to bilo u nadležnosti vojnog suda.
Uvodno izlaganje obrane nastavit će u utorak, a potom će obrana
izvesti prvog svjedoka, akademika Dušana Bilandžića.
(Hina) vb rb
072038 MET sep 98