5./6. IX. - FRANCUSKI LIBERATION O MINISTRIMA VANJSKIH POSLOVA EU

FRANCUSKA LIBERATION 5./6. IX. 1998. Europska unija: smetenost šefova diplomacije "Ministri vanjskih poslova nalaze se u laganoj melankoliji. Pitaju se služe li uopće još nečemu unutar Europske unije. A to je dobro pitanje budući da njihovi mjesečni sastanci, iako bi trebali odrediti ritam kojim će se odvijati život u toj zajednici, postaju sve prazniji i besmisleniji. Osim toga, broj novinara koji prate te dosadne diplomatske sastanke, poput onoga na kojemu je čitano dugo službeno izvješće o poštovanju ljudskih prava u Uzbekistanu (slučajno je bila baš ta tema), sve je manji. Šef francuske diplomacije Hubert Vedrine i sam to priznaje u razgovoru za Liberation: 'Teme o kojima se razgovara ne dolaze nikakvim redom, nisu dovoljno pripremljene i dotjerane. To je zaista postao ozbiljan problem'. A žali se i na to da petnaest ministara mora putovati na te sastanke kako bi na kraju 'proizveli deklaracije koje često ni specijalizirani novinari ne žele ponavljati. To je apsurdno'. U okviru institucionalnog sustava Europske unije, Vijeće za opća pitanja (CAG - Conseil des Affaires generales) - a to je ime vijeća ministara vanjskih poslova, već je na glasu kao 'kružok za brbljarije', kako ga je podrugljivo nazvao jedan njemački dužnosnik ministarstva financija. To je stvarno stanje, ali ga šefovi diplomacija država petnaestorice, koji se 'neformalno' ovoga vikenda sastaju u Salzburgu (na to obvezuje činjenica da je Austrija predsjednica Europske unije), žele popraviti. Što se time želi postići? Vratiti njihovu moć i utjecaj na pregovore koji su sada u tijeku: o proširenju, o reformama na području zajedničke agrarne politike, o regionalnoj pomoći, o financiranju Europske unije u razdoblju od 2000. do 2006. godine. U prošlosti su mjesečni sastanci, održavani u Bruxellesu, određivali ritam odvijanja događaja u Europi. Jer Vijeće za opće poslove (CAG) zapravo je, u teoriji, instancija koja bi trebala donijeti konačnu odluku o svim važnim problemima koji se prije toga nisu mogli riješiti kako bi se, bez obzira o kojemu je području riječ, pred Europsko vijeće šefova država i vlada uputili samo oni problemi čije rješavanja zahtijeva arbitražu najviše instancije. I tu je ulogu igralo sve do 1993. godine, što se moglo vidjeti i tijekom pregovora o trgovinskom sporazumu Gatt. Od tada, to je vijeće gotovo u stanju kliničke smrti, i to zbog više razloga. Glavni je razlog, nema sumnje, to što od tada Europa ima sve više 'unutarnjih poslova' (određivanje valute, transporta, gospodarske politike, poljodjelstva, pitanje useljenika itd.), a sve manje 'vanjskih poslova'. Diplomati su svoje mjesto postupno morali prepustiti tehničarima koji se mogu bolje pozabaviti tim sve zamršenijim problemima. Stoga je logično da se sve važnije odluke donose na sastancima vijeća europskih ministara specijaliziranih za svoja područja (poljodjelstvo, transport, industrija, pravosuđe itd.), a osobito na sastancima Vijeća ministara gospodarstva i financija. Jer, ne treba zaboraviti da sve odluke koje budu donesene podrazumijevaju i velike obveze za proračun pa moraju dobiti zeleno svjetlo onih koji raspolažu novcem... Takvo je stanje pojačalo i uvođenje zajedničke valute, budući da je euro uspjeh gotovo na razini federacije pa su u tome diplomati posve odsutni. Osim toga, Vijeće za opće poslove dopustilo je da ga preoptereti zajednička vanjska i obrambena politika (PESC - Politique etrangere i de securite commune). Ili, bolje reći, toliko se iscrpilo na tome da sada više nema nikakve čvrste točke. Diplomatske radne metode na kraju su posve paralizirale Vijeće za opće poslove. Dnevni red pretrpan je desecima točaka, beskrajnim monolozima (ako svatko govori samo pet minuta, to znači da će govori trajati sat i petnaest minuta), a izaslanstva imaju brojne članove, itd. Nijedna država ne niječe činjenicu da Vijeće za opće poslove više nije djelotvorno. A takvo stanje, drži Hubert Vedrine, ne može više dugo potrajati. On smatra da bi ministri vanjskih poslova opet mogli igrati ulogu koordinatora rada europskih ustanova u cilju osiguravanja usklađivanja politika europskih država. 'U pitanju je sposobnost Europske unije za djelovanje, kao cjeline', drži Vedrine. U očekivanju globalne reforme europskih ustanova, Vedrine zahtijeva 'da dio rasprava Vijeća za opće poslove sustavno bude posvećen koordinaciji'. A treba odustati i od okruglog stola kao radne metode. 'Ja sam sklon rezerviranju vremena za govore samo u pravim raspravama, i to tako da smije govoriti samo ministar'. Ukratko, čarobna bi formula bila: manje brbljavi i djelotvorniji diplomati", piše posebni dopisnik iz Strasbourga Jean Quatremer. 070154 MET sep 98