LA STAMPA 31. VIII. ITALIJA I EUROPSKA DIPLOMACIJA

ITALIJA LA STAMPA 31. VIII. 1998. Italija može pomoći europskoj diplomaciji "Već neko vrijeme običava se reći kako Italija s 'ozračjem Uliva', nazovimo ga tako, konačno ima vanjsku politiku. Ta tvrdnja je sigurno pretjerana, u smislu da je Italija uvijek imala vanjsku politiku temeljenu na nekim izborima od prije 50 godina (NATO, Europa, sloboda razmjene). No, istina je da se s vladom lijevog centra talijanska vanjska politika učvrstila i postala 'uočljivija', zahvaljujući složenoj unutarnjoj stabilnosti i zahvaljujući određenoj diplomatskoj fleksibilnosti koja je postala mogućom dovršenjem hladnoga rata i sukoba između blokova. Osim povijesnog ulaska u euro, potrebno je pobrojati različite inicijative na području Sredozemlja i Balkana, na čelu s političkim spašavanjem Albanije i općim djelovanjem u svijetu, dostojanstvenijim i dosljednijim nego u prošlosti. U tom kontekstu je sazvana i konferencija 125 talijanskih veleposlanika, u biti svih predstavnika diplomatskih misija na svijetu, koja će se odvijati sutra i u srijedu u Farnesini. Raspravljat će se o unutarnjim teškoćama, organizaciji ministarstva i o tome kako na najbolji način promicati naše gospodarske i kulturne interese, no i o glavnim političkim smjernicama.(...) Sve je, dakle, u redu. Ili gotovo sve. Zapravo se može dodati nekoliko primjedbi. Prva je da je talijanska vlada preuzela niz pohvalnih inicijativa 'regionalnog' i 'područnog' tipa, poštujući ponovno otkrivena pravila geopolitike i 'nacionalnog interesa', upravo na Sredozemlju, Bliskom istoku i Balkanu, no pokazala je mnogo manju uočljivost pred širim i težim krizama, od one izazvane protuameričkim napadima u Africi do oštre reakcije Sjedinjenih Dražava, i sadašnjih dramatičnih događaja u Rusiji. U oba slučaja ulogu je igrala, osim objektivne složenosti prosudbe, složenost unutarnjeg odnosa sa saveznicima iz stranke Rifondazione comunista. No ulogu je igralo, možda kao alibi, i to što se pritajila i Europska unija. Evo i druge primjedbe, koje bi bilo pitanje ili opomena. Zašto Italija, vlada Prodi-Dini (koja bi glede toga zasigurno imala širu potporu od sadašnje, složene većine), ne poduzme veliku inicijativu, postavljanja djelotvorne, političko-strateške, nazočnosti? Takav bi potez bio pomalo kao 'krov' nad posebnim ili regionalnim 'ciglama' njihove nove diplomacije, a uz postizanje šire vjerodostojnosti, istovremeno bi imala i učinak razbuđivanja Unije spram sve očitijih pogibelji razdoblja poslije hladnog rata.(...) Trenutak je pogodniji no ikada. Njemačka se nalazi pred nesigurnom smjenom vlasti, Francuska je podijeljena između Chiraca i Jospina, Blairova 'Cool Britain' nije sigurna kakvu Europu želi. A u listopadu će se u Beču održati skup na kojem će se razmatrati politička Europa, no teme još nisu točno određene. Onda, Italija... ", piše Aldo Rizzo. 010107 MET sep 98