US IHT 1. IX. KRUGMAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 1. IX. 1998. Nov način razmišljanja može spriječiti veliku depresiju "Bi li sadašnje ludilo svjetskih financijskih tržišta moglo prijeći u globalnu krizu, možda čak novu veliku depresiju? Naravno da bi. Priča bi mogla izgledati ovako: U slijedećih nekoliko tjedana, ulagači, razdraženi zbog sloma u Rusiji, izazovu veliku potražnju za valutama zemalja Trećega svijeta. Vlade tih zemalja reagiraju podizanjem kamatnih stopa na 30, 50, 70 posto - stabilizirajući svoje valute, no gurajući istovremeno svoje korporacije u bankrot i bacajući svoja gospodarstva u duboku recesiju. U međuvremenu, japanski se zakonodavci nisu u stanju složiti o planu za spašavanje nedjelotvornog bankovnog sustava. Rezultat je oštar pad jena, no središnja banka, tvrdnjom da je snažan jen prijeko potreban, brani valutu višim kamatnim stopama, što japansku industriju izlaže vrtlogu. Izravni učinak tih događaja na Ameriku i EU relativno je malen. No turobne novosti umanjuju euforiju koja je cijene na zapadnoj burzi odvela u visine koje je teško opravdati. Dok dionice padaju, pada i potrošnja koja je ublažila opterećenje azijskog sloma. Usprkos svemu tomu, američka središnja banka i Bundesbank nisu spremne smanjiti kamatne stope. Savezne pričuve vjeruju da slom burze potvrđuje njihovo upozorenje da tržište pokreće 'iracionalna raskoš' te, poput Japanske banke početkom devedesetih, prihvaćaju pucanje financijskog mjehurića. Bundesbank (koja će za nekoliko mjeseci monetarnu vlast predati europskoj središnjoj banci) želi da njezina nasljednica shvati važnost čvrste valute i stabilnih cijena te tu poruku nije spremna pomutiti naglim povećanjem optjecaja novca nakon deflacije. Za godinu-dvije, naravno, postaje jasno da su svi bili daleko preoprezni. Mnoge zemlje počinju poticati potrošnju. No sad je prekasno. Pesimizam je duboko ukopan u privatni sektor. Nadam se da taj scenarij ne promatrate kao doslovno predviđanje toga što će se dogoditi. Kao prvo, stvarne se krize nikad ne odvijaju prema očekivanom scenariju. Osim toga, taj scenarij nije toliko uvjerljiv. On zahtijeva ne samo da financijskim tržištima vlada Murphyjev zakon (koji govori da će sve ono što može poći krivo, poći krivo) već također da svi glavni zakonodavci nehotice idu Murphyju na ruku. Vjerojatno će barem nekoliko stvari poći kako treba: Japan će donijeti barem polupristojan zakon bankovnih reforma, tržišta će duboko udahnuti i shvatiti da su Brazil i Rusija, na kraju krajeva, prilično različita mjesta. Čak i ako financijska tržišta nastave s padom, Alan Greenspan i njegove kolege u drugim zemljama imaju sva potrebna oruđa za sprječavanje da se gubitak papira pretvori u opadanje stvarnog ukupnog proizvoda. G. Greenspan je to uspio nakon pada burze 1987. On to može opet. No hoće li? Tu počinjem brinuti. Stvarni rizik za svjetsko gospodarstvo nisu loši temelji već krute ideologije, zbog kojih političari ne reagiraju (ili čak reagiraju pogrešno) kad se globalna kriza počne razvijati. Jedna od tih ideologija jest uvjerenje da snažna valuta čini snažno gospodarstvo, a da stabilne cijene osiguravaju prosperitet. Primijetite da je u mom scenariju japanska središnja banka povisila kamate u recesiji kako bi obranila jen, dok je Bundesbanka odbila smanjiti kamate jer ne želi ohrabriti raspuštenost svoje nasljednice. Oba bi poteza bila veoma budalasta. Na žalost, s obzirom na japansku retoriku o snažnom jenu, a njemačku o stabilnim cijenama, oba su prilično uvjerljiva. U svojem klasiku 'Zlatni okovi', ekonomist s fakulteta Berkeley, Barry Eichengreen, pokazuje da je širenje velike depresije bilo najviše uzrokovano zagriženom odlučnošću država da pod svaku cijenu ostanu pri vezanju valute uz zlato. To danas nije tako, ali se zadržao poriv da se monetarna čistoća brani, bez obzira na stvarno stanje gospodarstva. Druga bi se ideologija mogla sažeti kao okrivljavanje žrtve. Čuje se da Azija ne bi trebala pokušati ostvariti brz oporavak putem monetarne i fiskalne ekspanzije jer bi to odgodilo korekciju dubljih strukturalnih problema. (...) Na poslijetku, globalna je kriza nešto što je sasvim lako spriječiti. Ona se može dogoditi samo ako ljudi koji ju mogu spriječiti rizik izbijanja takve krize ne shvate ozbiljno te se nastave držati ideologija svojstvenih benignijim razdobljima," piše profesor ekonomije na massachusettskom Institutu za tehnologiju Paul Krugman. 030022 MET sep 98