US IHT 1. IX. JELJCIN - JAKOBSON

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 1. IX. 1998. Jeljcinovo razdoblje završava, a Rusija će krenuti vlastitim putem "Mnogo je nagađanja i glasina, no jedna je stvar sigurna: Jeljcinovo doba završava, i to ne s praskom nego s cviljenjem. Predsjedniku Borisu Jeljcinu bit će dopušteno da dovrši svoj mandat, složi li se s ustavnim promjenama koje ga svode na figuru za pokazivanje", piše Max Jakobson. "To će biti novo za čovjeka koji je prije sedam godina smeo sovjetske tenkove i nastavio izguravati Mihaila Gorbačova, nakon čega se Sovjetski Savez raspao. Još u ožujku g. Jeljcin je bio snažan vođa. Otpustio je premijera Viktora Černomirdina i zamijenio ga nepoznatim Sergejem Kirijenkom te se činilo da si utire put prema trećem predsjedničkom mandatu. No sad je on bolestan čovjek - pijun u borbi za predsjedničko mjesto. Njegovi zagovornici morali su razmotriti mogućnost da će možda morati napustiti predsjedničko mjesto prije isteka mandata. U tom slučaju, premijer automatski postaje predsjednik. Mladi g. Kirijenko ne bi bio u stanju obnašati tu dužnost. Potrebna je snažnija osoba, pa je u ured morao biti vraćen g. Černomirdin. To nije riješilo problem preuzimanja dužnosti. Kad bi Predsjednik dao ostavku, morali bi se održati novi izbori. U sadašnjim kaotičnim uvjetima, izbori bi mogli proizvesti rezultat koji je nepovoljan za čitav ruski establišment. Zato bi trebalo smisliti kompromis. G. Jeljcin će ostati, no moć će se prenijeti na premijera. G. Černomirdin se o sastavu vlade i politici mora dogovoriti s komunističkom većinom Dume. To će neizbježno značiti pomak od tržišnih reforma prema većem vladinom nadzoru. Nema sumnje da će g. Černomirdin najaviti nastavak reforma, iako nešto sporijim tempom. On očajnički treba potporu Zapada. Kao osoba, on uživa nešto povjerenja u Washingtonu i EU, no kao provoditelj reforma nije baš vjerodostojan. Nakon šokova prethodnih tjedana, privatni će se novac još dugo vremena kloniti Rusije. Vlade će imati tešku zadaću da uvjere javno mnijenje kako se na postjeljcinovski poredak u Rusiji mora i dalje trošiti novac. Važno je i to što pomoć Rusiji već postaje tema njemačke izborne kampanje dok se kancelara Helmuta Kohla kritizira zbog trošenja novca poreznih obveznika na pružanje potpore njegovu dobrom prijatelju Borisu. Sve u svemu, sigurno slijedi ponovno ocjenjivanje zapadne politike prema Rusiji. Radilo se u osnovi o ideološkom projektu. Cilj je bio pretvoriti Rusiju u demokraciju zapadnog tipa i tržišno gospodarstvo. G. Jeljcin se smatrao personifikacijom nove Rusije. Uživao je mnogo potpore. Tamna strana Jeljcinova razdoblja - opadanje proizvodnje, kriminal i korupcija, rastuća nejednakost, zanemarivanje socijalne zaštite i okoliša umanjivali su se kao nešto što će se u svoje vrijeme ispraviti. Sad više nije moguće vjerovati u iluziju da će Rusija lako prihvatiti zapadni sustav, kao da je riječ o kupovini gotovog odijela koje se, uz manje prilagodbe, može prepraviti tako da pristaje novom kupcu. Suradnja s Rusijom mora se nastaviti. Ona će uvijek biti važan dio zapadne politike. To će trebati uključivati potporu za realne mjere, smišljene da se Rusiju spasi od katastrofe s kojom se sad suočava. No Rusiju više ne bismo smjeli ocjenjivati prema napretku (ili nedostatku tog napretka) u odnosu na zapadni model. Rusija će ići vlastitim putem, kao što je to stoljećima činila." 030022 MET sep 98